ŽIMBREK, Ladislav

ŽIMBREK, Ladislav, književnik (Varaždin, 21. I. 1901 - Zagreb, 9. IV. 1972). Glavnina je njegova književnog djelovanja, izuzev kraću srednjoškolsku profesuru u Sloveniji, vezana uz Zagreb. Važniji od autorskih pokušaja (pjesme, drame) i književnokritičkih su Žimbrekovi pokušaji pokretača književnoga i kulturnog života - od studentskoga marksističkog kluba, preko naprednog Društva mladih pisaca, revije Književni horizonti (1934-38), do dramaturškoga (varaždinsko kazalište) i redaktorskoga (»Zora«, srednjoškolski časopis Polet) rada kojemu se posvetio nakon rata.

Žimbrekova fascinacija Krležom bila je duboka i trajna, a potječe iz doba Plamena kad je Krležu upoznao, počeo čitati njegove tekstove i pisati o njemu. U časopisu Naše doba, 1919. pisao je o Krleži kao o »čovjeku-geniju«. Ni kad je K., isprovociran njegovom ulogom u Hajci protiv Julija Benešića, napisao 1926. »kako pero nije za njegovu ruku prikladan instrument« ili da mu članak o slikarstvu »ne bi pojeo ni pas s maslom«, Žimbrek nije promijenio svoj odnos. Istina, razmijenio je s Krležom nekoliko polemičkih replika, a onda se vratio više-manje prigodnom, no i euforičnom, praćenju njegova rada. Osobito je to došlo do izražaja na stranicama Žimbrekova časopisa gdje se ironično komentiraju napadi na Krležu, prikazuju njegove knjige, bilježe prijevodi, razgovara o Krleži s kulturnim radnicima i gdje Žimbrek u opsežnom prosvjedu Slučaj Miroslava Krleže (1935) dokumentirano sintetizira svoju tezu o genijalnom talentu koji sredina prešućuje. Sam se K. u Književnim horizontima nije javljao, izuzme li se pretiskivanje većeg dijela eseja o Wiesneru na koji je Žimbrek još 1926, samo nekoliko mjeseci prije polemike, oduševljeno reagirao. O Žimbrekovu djelovanju kao »suvišnom naporu« zacijelo nije promijenio mišljenje, pa ipak je o njemu postojano šutio.

Upozoravajući naposljetku (1967) na važnost Krležinih revolucionarnih govora s početka 20-ih godina, Žimbrek je posredno zaokružio njihov odnos iz perspektive suputnika, pozicije koja se u tom vremenu začela i koju je cijeli život neuspješno pokušavao pretvoriti u nešto više.

BIBL. M. K.: Kako se kod nas piše o slikarstvu, Književna republika, 1926, knj. III, br. 2; Hajka protiv Julija Benešića, ibid.; L. Žimbreku, kao odgovor na natpis u »Hrvatu« br. 1953. od god. VII, ibid., 3; K prilikama u hrvatskom kazalištu, Hrvat, 14. i 15. VII. 1926.

BIBL. L. Ž.: Nešto o Miroslavu Krleži, Naše doba, 1919, 3 i 4; Kult najmlađih, Savremenik, 1923, 11-12; U povodu jedne kritike, Hrvat, 9. IV. 1926; Moj odgovor g. Krleži, ibid., 6. i 7. VII. 1926; »Glembajevi« v Ljubljani in Zagrebu, Jutro, 27. VI. 1931; Gledališče u Ljubljani, Savremenik, 1931, 10; Novi roman Miroslava Krleže: »Povratak Filipa Latinovicza«, Novosti, 25. IX. 1932; Miroslav Krleža (U povodu njegove četrdesetgodišnjice), Mladost, 1933, 2; Naše književne sezone, Književni horizonti, 1934, 1; Slučaj Miroslava Krleže, ibid., 1935, 6-7; Novele Miroslava Krleže, ibid., 1938, 1-2; Cesarec o Krleži, Vjesnik, 15. V. 1953; Revolucionarna politička publicistika, Kolo, 1967, 10.

Vl. Bo.