ADLER, Friedrich

ADLER, Friedrich, jedan od vođa austrijske Socijaldemokratske stranke, fizičar (Beč, 9. VII. 1879 - Zürich, 2. I. 1960). Za I. svj. rata vođa ljevice, centrumaške struje u austr. socijaldemokraciji. Jedan od inicijatora stvaranja Druge internacionale, njezin sekretar 1911-34, urednik pa izdavač časopisa Kampf, teorijskog medija austr. socijaldemokracije. U početku II. svj. rata emigrirao u SAD, a posljednje godine života proveo u Švicarskoj.

Krleža ga naziva jakobinskom asimptotom iza koje nema jakobinaca, čovjekom egzaktne nauke koji ga je fascinirao gestom pucanja u austr. ministra predsjednika grofa Stürgkha, zbog koje je isprva bio »pred vojnim tribunalom ... kobne austrijske godine 1917. osuđen na smrt«, da bi poslije presuda bila pretvorena u kaznu tamnice iz koje biva oslobođen već 1918. Vidljivo očaran Adlerovim činom atentata K. u beletriziranim dijelovima teksta iz Davnih dana (22. V. 1917) razmišlja o provincijaliziranoj i naivno glupoj sudbini hrv. književnosti i kulture koja slijepo nastoji na »Narodnom geniju«, idiličnoj sintagmi koju je »intonirao AGM sa Šenoinim tremolom pseudoromantičnog primasa«, na uštrb moguće evropske, ili pak planetarne koncepcije. Spominje baš Adlerov iskorak iz učmalosti, prepoznatljiv u činu pucanja na Stürgkha i veliča tu »asimptotu« nakon koje više nema jakobinske mase. Zadivljeno opisujući Adlerova psihička stanja u zamišljenoj rekonstrukciji atentata, K. model adlerijanske asimptote predlaže kao univerzalni model izlaska iz bijede, primitivizma i gliba hrv. javne i osobne svakodnevice.

BIBL. M. K.: Davni dani, I-II, SDMKO, Sarajevo 1981.

LIT.: E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I, Zagreb 1984.

Na. Pe.