Anno domini MCMXXXIX

»ANNO DOMINI MCMXXXIX«, prozni tekst objavljen u Pečatu, 1939, 3 (s podnaslovom Na tom mladom letu veselimo se); nakon II. svj. rata objavljen je prvi put u dodatku teksta Fragmenti dnevnika iz godine 1961, 1968, 1969, Forum, 1973, 3; potom u knjizi Dnevnik 1958-69 (Sarajevo 1981). Premda je sam K. priključujući taj tekst svojoj dnevničkoj prozi indicirao i žanrovsko određenje teksta koji je sastavni dio korpusa njegove dijarijske proze, priređivači SDMK u izdanju Oslobođenja, Sarajevo, taj tekst ponovno tiskaju kao samostalni prozni zapis u knjizi Gdje smo i kako smo, 1988.

K. kao osnovnu temu teksta uzima proslavu Nove godine 1939. te postupcima kumulacije i amplifikacije citata iz tadašnjih novina kolažira sliku »velikog kermesa« sluteći da je ta silvestrovska noć posljednja u mirnoj Evropi, da se sprema veliki tragični rasplet. K. jukstaponira prizore različitog sadržaja, natopljene raznim tipovima afektivnosti, slike antitetičke po osnovnim obilježjima: na jednoj strani vijesti o tome kako su lokali bili prepuni svijeta i da je doček bio mnogo radosniji nego prije godinu dana, »na svim se stranama grlilo, pjevalo, zabavljalo, ljubilo i čestitalo«; istodobno Zagreb je bio »prepun raznih bijednika i profesionalnih prosjaka«, beskućnica Katica Tod razbila je izlog trgovine šešira u Petrinjskoj da je zatvore kako se ne bi smrznula na ulici, u Banovcima su zaklali jednog mještanina, u Otoku kraj Vinkovaca sjekirom su raspolutili čovjeka, u Goričanu zaklali vatrogasca, u Stanovima oteli djevojku, u Bosni još uvijek postoje na stotine gubavaca. U tom »kaotičnom enumeriranju«, koje proizvodi efekat karnevalizacije (Bahtin), K. ironično spominje vijest o pojavi knjige M. Marjanovića Mi budale podrugujući se Marjanoviću ali i koristeći se naslovom njegove knjige kao komentarom općeg stanja duha. Svjestan da montaža antitetičnih slika već sama po sebi postiže učinak iznimne ekspresije, K. samo povremeno intervenira izravnim komentarima koji osvjedočuju njegovu socijalno angažiranu i humanističku poziciju.

Tekst je dvodijelno komponiran: u prvom dijelu K. je zaokupljen domaćim zbivanjima, običnim malim ljudima, prizorima sa zagrebačkih ulica i kavana, scenama iz hrvatske provincije, u drugom dijelu članka (s podnaslovom Pregled događaja od 1. januara do 28. februara), donosi popis međunarodnih političkih zbivanja na početku 1939 (u knjizi Gdje smo i kako smo priređivači pogrešno determiniraju razdoblje kojim se bavi taj segment teksta situirajući opisana zbivanja u 1940). K. opisuje krah Španjolske Republike, manifestacije londonskih radnika pred Chamberlainovim domom, pisanje stranih novina koje najavljuju rat, vijesti iz država pod fašističkim režimima; spominje vijest o diplomatskom lovu koji je beogradski Dvor priredio za grofa Ciana primjećujući ironično da je u lovu sudjelovao i g. Ivo Andrić, »pomoćnik ministra inostranih poslova i književnik, autor melankoličnih stihova Ex Ponto«. Takvom dvodijelnom kompozicijom dovedena je u vezu sudbina malih ljudi, koji žive u svijetu primitivnom i prepunom socijalne nepravde, sa svijetom visoke politike u kojem dominiraju totalitarne države i diplomatsko licemjerje. Tekst je iznimno zanimljiv po postupku »dokumentarističkog kolažiranja« kao i po društvenom angažmanu te intenzivnom predosjećaju neminovnosti velike ratne kataklizme.

Vel. V.