BATUŠIĆ, Slavko

BATUŠIĆ, Slavko, teatrolog, književnik, leksikograf i prevoditelj (Novska, 2. VI. 1902 - Zagreb, 25. IV. 1979). Nakon gimnazije u Zagrebu, 1921. upisuje studij povijesti umjetnosti i prihvaća poziv J. Benešića za stručnim angažmanom u HNK, gdje odmah postaje pomoćni redatelj i potom dramaturg, a nakon toga, premda povremeno 30-ih god. radi kao redatelj, obavlja niz organizacijskih dužnosti, preuzimajući 1945. kazališni Arhiv na čijoj će građi utemeljiti teatrološki Institut JAZU. Već 1925. Batušić kao diplomac odlazi na studijski boravak u Pariz (teatar, umjetnost, arheologija), koji (1927) rezultira zagrebačkim doktoratom. Pisao je od gimnazijskih dana (Jutarnji list, 1920) beletrističke tekstove (lirika, drama, proza, posebice putopis), kritičko-informativne esejističke priloge i znanstvene tekstove.

Batušić je pripadao krugu gimnazijske mladeži koja se u književnosti oglasila u proljeće 1918. jednokratnim listom Zvono. Sljedećeg proljeća, kao maturante, Plamen ih je »uzburkao i podigao im temperaturu«, te u školi, doslovce na tragu Krležina programa, osnivaju Književno društvo Kranjčević na čijim sesijama u auli donjogradske gimnazije Cesarić čita svoje prve stihove a Batušić zanosno govori o Krležinoj lirici, što je bilo popraćeno »krasnoslovljenjem odlomaka iz Pana i Simfonija«. Oduševljen Krležom, Batušić šalje svoje »buntovno glagoljive« pjesme uredniku Plamena s napomenom kako će ih spaliti ne budu li objavljene. K. mu pisamcem odgovara neka ih samo spali, ali ga i poziva na razgovor, pa se više puta u to vrijeme sastaju na obje Krležine adrese u Prilazu, a potom i kod glumice Mihičić.

Krležinim djelom bavio se kontinuirano (1920-78); njegov pristup Krleži odlikuje se »vrijednošću detaljne informacije, korektnog opisa, dokumentarnog prikaza, filološke akribije« (S. Lasić). Batušićeva je kritička prisutnost među Krležinim suvremenicima trajala najduže. Osim u tekstovima očitovala se i potpisom na plakatu u obranu Krleže (1933), svrstavanjem uz Pečat, uređivanjem Djela (1946-50), postavljanjem obljetničke izložbe (1953), prihvaćanjem odgovornih redaktorskih poslova u enciklopedijskim edicijama pod Krležinim vodstvom.

Kritički je i teatrografski obradio veći dio Krležina dramskog opusa (osobito scenografije i interprete), napisao je osvrt na »domobransku historiju« u paraleli s Crnjanskim, pozabavio se i lirikom (Balade Petrice Kerempuha). Počevši svojedobno u Zvonu kajkavskom pjesmicom Groblje (K. mu je ipak, u Književnoj republici, objavio jednu pjesmu), Batušić se zanio Krležinim kajkavskim na čijem rječniku radi. Premda je u izvjesnom smislu njegov odnos s Krležom zadan perspektivom Benešića i Gavelle, Batušić ne dijeli njihovu suzdržanost u naklonosti, ali ni ne biva žrtvom odanosti krležijanstvu.

BIBL. S. B.: Premijera Krležine »Galicije«, Jutarnji list, 28. XII. 1920; Dva čovjeka, Savremenik, 1921, 2; Bijeg Krešimira Horvata. U oči premijere Krležinog »Vučjaka«, Teatar, 1923, 8; »Michelangelo Buonarroti« Miroslava Krleže. Pred premijeru. Comoedia, 1925, 38; »Knjiga pjesma« Miroslava Krleže. Savremenik, 1931, 12-13; Miroslav Krleža: »Gospoda Glembajevi«, Dubrovačka tribuna, 1931, 130; Miroslav Krleža; Balade Petrice Kerempuha, Hrvatski dnevnik, 1936, 119; Stanislavski u Zagrebu, Zagreb 1948; Dvadesetogodišnjica premijere i stota izvedba »Gospode Glembajevih«, Narodni list, 15. II. 1949; Zagrebačke premijere Krležinih drama, Ilustrirani vjesnik, 16. XII. 1950; Krležina »Golgota«, Vjesnik, 2. XI. 1952; Na zagrebačkoj pozornici, Vjesnik, 5. VII. 1953; Krleža na jugoslavenskim pozornicama, Borba, 6. XII. 1953; Bio sam Gavellin šegrt, Vjesnik, 9. X. 1960; Krleža na sceni Hrvatskog narodnog kazališta, Telegram, 25. XI. I960; Premijera u prisustvu policije, Ilustrovana Politika, 30. X. 1962; Praizvedba Krležinih djela u Zagrebu, Pozorište, 1963, 3; O autoru. Dramska djela Miroslava Krleže na jugoslavenskim scenama, M. K. Aretej, Novi Sad 1963; Krleža i realizacije njegovih dramskih djela, Vjesnik, 7. VII. 1963; Scenska ostvarenja Krležinih drama, Republika, 1963, 7-8; Interpreti Krležinih drama na sedam premijera u HNK u razdoblju između dva rata, Kolo, 1963, 6; Krleža kao urednik nije bio ekskluzivan, Oko, 4. VII. 1973; Od simfonija do enciklopedija, Borba, 1973; Hrvatska pozornica, Zagreb 1978.

R.