D'ANNUNZIO, Gabriele

D'ANNUNZIO, Gabriele, talijanski pjesnik (Pescara, 12. III. 1863 - Cargnacco, 1. III. 1938). Prezime Rapagnetta kojim ga i Krleža često naziva (rapa = repa), D'Annunzio je odbijao kao lažno. Jedan od najblistavijih i ujedno najformalističkijih tal. umjetnika riječi, nastavljač tradicije Giambattiste Marina. Spektakularan u stilu, D'Annunzio je takav i u javnom životu: puna tri desetljeća izaziva ljubavne, polit. i ratne afere, živi životom renesansnog kneza, pada u dugove, bježi u Francusku i vraća se u Italiju 1915. kao intervencionist. Sudjeluje u prvim zračnim letovima, baca letke 1917. nad Bečom; njegova se hrabrost miješa s neutaživom željom za isticanjem. God. 1919. zaposijeda sa 287 vojnika Rijeku i vlada u njoj šesnaest mjeseci. Fašistički režim, kojemu se potpuno priklanja, dodjeljuje mu 1924. naslov kneza od Snježnika (Principe di Montenevoso). Počinje 80-ih godina prošlog st. kao izvrstan veristički novelist, pod utjecajem ničeanske filozofije raskida s tzv. građanskim moralom i propovijeda krajnji individualizam. Blistavom dikcijom (ponajčešće bezuspješno) prikriva unutrašnju prazninu.

Croce ga nije cijenio, Krleža još manje: bio mu je pretežno tal. fanfarone, bučan i isprazan u svemu, opasan kao literarni galamdžija, još opasniji kao pristaša klasnog i nacionalnog nasilja. Kao stvoren da bude prototip musolinijevskog pjesnika. No prije svega, D'Annunzio je, po Krleži, kriv za Vojnovićevu ljeporječivost (kojoj se, i sam, u prvo vrijeme divio: članak Ivo Vojnović, Književna republika, 1924, knj. I, br. 4) i Nazorovu patetičnost čijem je bljesku podlegao i Krležin prijatelj Čerina.

I. Fš.