GORKI, Maksim

GORKI, Maksim (pravo ime Aleksej Maksimovič Pješkov), ruski književnik (Nižni Novgorod, 16. III. 1868 - Gorki, 18. VI. 1936). Od rane mladosti dosljedno bio na liniji društvenorevolucionarnog angažmana (ali ne i bez ideoloških razmirica s Komunističkom partijom): bio je uz ruske narodnjake na početku stoljeća, uz revolucionare 1905. te menjševike 1918. Nakon dugog izbivanja iz domovine (Sorrento 1921-31) vratio se u zemlju i zauzeo počasno mjesto u kulturnom i političkom životu SSSR-a. Njegovim su se imenom i ugledom poslužili pri uvođenju socijalističkog realizma kao normativne poetike 30-ih godina. U književnost je ušao na razmeđu stoljeća, blizak modernizmu (Makar Čudra, Starica Izergil i dr.) da bi se kasnije vratio tradicionalnima realističkim zasadama u proznim djelima zrelog razdoblja (trilogija Djetinjstvo, Među ljudima, Moji univerziteti; Djelo Artamonovih; Mati; Život Klima Samgina), a bio je utjecajan i kao dramatičar (Na dnu; Malograđani; Vasa Železnova).

Krležin stav prema Gorkome dosljedno je afirmativan jer ga uzima kao primjer lijevo orijentiranoga, društveno angažiranoga pisca, koji uz to posjeduje i talent. Zbog toga je K. u svim prilikama branio ugled Gorkoga kao umjetnika, pa čak i onda kad je Gorki izravno sudjelovao u stvaranju socijalističkog realizma. Polemizirajući s utilitarističkim tumačenjem funkcije književnosti koje je dominiralo u sovjetskim polemikama 20-ih godina (O tendenciji u umjetnosti, Naš kalendar, Zagreb 1936) K. je istaknuo Gorkoga kao protutežu i parafrazirao teze iz njegova referata na I. kongresu sovjetskih pisaca o tome kako je umjetničko stvaranje zapravo »mitos«, otkrivanje osnovnog smisla i njegovo nadopunjavanje »ljudskom romantikom koje neprocjenjiva korist leži upravo u tome što mnogo doprinosi buđenju revolucionarnog odnosa spram stvarnosti«. K. je bio dosljedan u obrani Gorkoga od napada i s lijeve i s desne strane o čemu svjedoče i Razgovori s Miroslavom Krležom P. Matvejevića u kojima se K. pobunio protiv pretjerivanja u suvremenoj »potpunoj, gruboj devalvaciji« literarnog profila M. Gorkog te »estetizantskih valorizacija« koje danas u Gorkome vide »pojam provincijalnog neukusa« dok se neumjereno uzdižu neka druga imena, poput npr. S. Becketta.

LIT.: S. Lasić, Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, Zagreb 1970.

M. M. K.