Hladan pogled jedne opatice

»HLADAN POGLED JEDNE OPATICE«, pjesma prvi put objavljena u Knjizi pjesama (Beograd 1931), a potom u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937), u ciklusu Nad otvorenim grobovima. U konačnoj verziji ciklusa objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastoji se od četiriju strofa nejednakog broja stihova (4-5-2-4), koji su povezani obgrljenim i uzastopnim rimama. Takav je raspored strofa u Pjesmama u tmini a u Knjizi pjesama bio je 4-4-7. Pjesnikov je doživljaj tamne i crne žene, kako je naziva u pjesmi, indikativno apostrofiran početnim atributom naslova. I doista je u pjesmi sve u znaku hladnoće i crnine koji se, kao direktni zapažaji ili konkretne asocijacije, javljaju uz pjesnikov susret s anakroničnom »ženom iz Trečenta«. U njezinu liku pjesnik nazire strastvenu, erotsku odanost simbolu - sušičavu svecu, te spremnost da inkvizitorskim činom žrtvuje tuđu tjelesnost idealu apstraktne čistote. Otkrivši u liku te žene protok otrova i siktanje riđovki u njezinim očima, pjesnik u stvari poentira karakteristično demonstvo i laurizam u doživljaju žene. Uostalom, opatica je ovdje manje biće svoga staleža, a mnogo više simbol hladne, bešćutne i demonske Eve kojom je pjesnik impresioniran. Po tim se osobinama pjesma uključuje u širi lirski kontekst što ga u Krležinu pjesničkom djelu čine Sodomski bakanal, Erotična pjesma, Razdrti psalam, Saloma, a posebice Patetična pjesma o gospođi Evi.