KOVAČIĆ, Ivan, Goran

KOVAČIĆ, Ivan, Goran, pjesnik, pripovjedač, kritičar i publicist (Lukovdol, Gorski kotar, 21. III. 1913 - Bunovi, kraj Foče, 12(?). VII. 1944). Gimnaziju je polazio u Karlovcu i Zagrebu, radio kao novinar u zagrebačkim listovima Hrvatski dnevnik i Novosti. Objavio je pjesme u zbirci Lirika (1932), zajedno s J. Hitrecom i V. Jurčićem, a 1936. knjigu novela Dani gnjeva. Poema Jama izlazi 1944, a postumno je objavljena zbirka kajkavskih stihova Ognji i rože (1945). Sabrana djela u 5 knjiga (u redakciji D. Tadijanovića) izlaze 1983.

O Krleži je pisao dva puta u Novostima. Ponajprije je to učinio u sintetskom članku Hrvatski književnici i Dubrovnik. Od Iliraca do Krleže (1. II. 1941). U tom članku, Kovačić je htio prikazati kontinuiranu vezu hrvatske književnosti s Dubrovnikom (hrvatskom Atenom), pa primjerima iz poetskih djela Mažuranića, Preradovića, Nazora dokazuje postojanost toga političkog i poetskog kontinuiteta, povezanosti Dubrovnika s drugim hrvatskim književnicima i cjelokupnom hrvatskom književnosti. Priopćujući i Krležinu pjesmu Dubrovačka kulisa, Kovačić zaključuje kako je »najljepšu pjesmu Dubrovniku ispjevao ovaj genijalni negator u hrvatskoj književnosti«. Drugi veći rad o Krleži objavljuje također u Novostima, pišući o romanu Na rubu pameti pod naslovom Najslobodoumnije Krležino književno djelo - dvije godine nakon njegova objavljivanja (16. II. 1941). Kovačić doživljuje taj roman vrlo aktualnim, smatrajući kako se baš kroz to djelo, kroz čitav niz konstatacija o našem vremenu i društvu, politici uopće, može najbolje uočiti »položaj našega najvećeg pisca sviju vremena sred mora gluposti u času kad je njegov talent postigao vidljivu zlatnu zrelost«. Posebno ističe piščevu hrabrost i smioni prkos, a osnovna se vrijednost djela očituje u autorovoj ideji suprotstavljanja zlu, laži, mraku i mlitavosti.

M. Šel.