KOZARČANIN, Ivo

KOZARČANIN, Ivo, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, kritičar i esejist (Hrvatska Dubica, 14. X. 1911 - Zagreb, 4. II. 1941). Najranije djetinjstvo proveo u Madžarskoj, a 1918. vratio se u rodno mjesto gdje je završio trgovačku školu; od 1923. živio u Zagrebu; studirao na Filozofskom fakultetu. Djelovao kao novinar i slobodni književnik. Pisao je pjesme (Sviram u sviralu, 1935; Mrtve oči, 1938), objavio zbirke pripovijedaka Mati čeka (1934), Tihi putovi (1939), te dva romana: Tuđa žena (1937), Sam čovjek (1937).

U Kozarčaninovu književnom opusu očituje se snažan Krležin utjecaj (zbirka Mrtve oči). I u njegovu kritičarskom djelovanju već zarana je primjetna naklonost Krleži: u omiškoj Jadranskoj vili 1929. objavljuje veći članak u kojem analizira Krležin dramski opus, uglavnom parafrazira stavove S. Tomašića, premda je opći stav izrazito pohvalan; potom u Omladini piše o Panu. Najznačajniji mu je esej osvrt na Balade Petrice Kerempuha. Proglašavajući Krležu (uz Matoša) »najhrvatskijim i najhumanijim« piscem, Kozarčanin ističe humani karakter Balada Petrice Kerempuha: protest protiv nepravde, plač ali i teške optužbe onih koji tlače male i bijedne, novost su, po Kozarčaninu, u povijesti hrvatske književnosti. Smatra da gotovo sve balade imaju antologijsku vrijednost. Pišući o romanu Na rubu pameti, Kozarčanin ističe Krležin smisao za oštru satiru, za dramski monolog i dijalog te, iako ne znači nešto novo nakon Povratka Filipa Latinovicza, taj roman nadopunjuje Krležine teme o ljudskoj gluposti i trulosti malograđanskog društva. Kozarčanina osobito impresionira Krležina »plahovita bujica riječi, rečenica i virtuoznost rečeničnih sklopova«.

BIBL. I. K.: Miroslav Krleža, Jadranska vila, Omiš 1929, 6, 7 i 8; Miroslav Krleža: Pan, Omladina, Zagreb 1930, 9; Lirika, Mladost, 1934, 5; Balade Petrice Kerempuha, Savremenik, Zagreb 1936, 1; »Jihoslovanská kníhovna« u Pragu, Hrvatska revija, Zagreb 1937, 1; Novi Krležin roman, Hrvatski dnevnik, 4. IX. 1938.

M. Šel.