MÉRIMÉE, Prosper

MÉRIMÉE, Prosper, francuski romanopisac, pripovjedač i dramatičar (Pariz, 28. IX. 1803 - Cannes, 23. IX. 1870). Po temama romantičar, ali odmjerena i suzdržana stila, svojevrstan klasicist unutar romantizma. U mladosti, na tragu Macphersonova Ossiana, objavio mistifikacijsku zbirku La Gouzla (Gusle), s tobožnjim pjesmama »ilirskog« guslara Hijacinta Maglanovića. Uz povijesne romane i drame pisao i oveće pripovijetke, te je zrelim novelama poput Colombe (1840), Carmen (1845) i Lokis (1869), stekao svjetsku slavu.

Krleža na nekoliko mjesta naglašava negativan utjecaj što ga je ova Mériméeova »ilirska« pustolovina imala u prikazivanju i shvaćanju naših ljudi i krajeva. U zbirci La Gouzla dao je sliku »zaostale, arhajske, seljačke sredine«, sve u folklorističkom dekoru, pa se takva slika o nama provlači do danas. Za Krležu, ta »mladenačka mistifikacija« poslužit će Europi kao jedini putokaz u poznavanju naše literature. Drži da je Mérimée mnogo preuzeo od opata Fortisa (Viaggio in Dalmazia, 1774), stvorivši tako sliku o narodu Morlaka, poluciviliziranom, neukom, hajdučkom, koji svoje pjesme pjeva u »primitivnom desetercu«. K. se suprotstavlja Mériméeu nastojeći svojim ukupnim »antibarbarskim« djelovanjem demantirati takav stereotip, premda je svjestan krhkosti kulturnog napora naspram razornih povijesnih i političkih zbivanja, koje tu sliku ponaj češće utvrđuju.

BIBL. M. K.: O nekim problemima Enciklopedije, Republika, 1953, 2-3; Bogumilski mramorovi, Književne novine, 3. VI. 1954; Varijacije na temu o umjetničkom stvaranju, Eseji VI, SDMKZ, sv. Zagreb 1967, str. 24 i 145.

LIT.: P. Matvejević, Razgovori s Miroslavom Krležom, Beograd 1974, str. 98-99.

Ni. Pk.