Obrat u hajci protiv Julija Benešića

»OBRAT U HAJCI PROTIV JULIJA BENEŠIĆA«, polemički članak objavljen u Književnoj republici, 1926, knj. III, br. 3, kojim Krleža nastavlja iznositi argumente u prilog osporavanomu intendantu zagrebačkoga kazališta. Smatrajući kako su od njegova uključivanja u tu raspravu početkom lipnja na vidjelo izišle činjenice što čvrsto podupiru postavljenu tezu o mistifikatorskoj metodi i osobnim interesima prikrivenih pokretača afere, usredotočuje se na dvije okolnosti obrata. Budući da je temeljno polazište Benešićevih oponenata bilo navodno budžetsko prekoračenje i financijske zloupotrebe, izvještaj nadležne komisije o korektnom poslovanju kazališne uprave trebao je značiti njihov poraz. K. je, međutim, već prethodno uočio kako Benešićevi oponenti ne zasnivaju svoju difamacijsku koncepciju na čvrstoj argumentaciji koliko se uzdaju u sam mehanizam kampanje: navodi članak u Večeri, s tobožnjim novim indicijama protiv Benešića (iako je već prema izjavi jednog člana komisije u tom istom članku bilo jasno da se u kazalištu ne radi o zloupotrebama), kao karakterističan primjer amoralnosti Benešićevih protivnika. Ključni je svjedok fabulacije iz Večeri Ivo Mošinski, kako K. rekonstruira, suprug glumice Vike Engel koja je izgubila parnicu s Benešićevom upravom, inače po prethodnoj informaciji istih novina mogući pretendent za intendantsko mjesto. Znatan dio članka K. posvećuje svomu starom polemičkom suparniku J. Bachu, Benešićevu oponentu iz teatra, koji se nakon što je intendant dobio satisfakciju ponaša kao da s njime nije ni bio u sporu. Krleži je osobito zadovoljstvo pružala činjenica što se odgovorni urednik Hrvata morao ispričati za »teške uvrede« što ih je Benešiću u njegovim novinama nanio L. Žimbrek.

Nije, naime, točna Krležina uvodna napomena kako se od apostrofiranih u njegovu prvom napisu nije prepoznao ni javio nitko. Iz anonimnosti je izišao, prihvaćajući polemiku s Krležom, Žimbrek, ali se to dogodilo očito nakon što je ovaj članak napisan i složen, čime je vjerojatno motiviran i Krležin epilog polemici iz Hrvata objavljen u istom broju Književne republike (L. Žimbreku, kao odgovor na natpis u 'Hrvatu' br. 1953. od god. VII).

Premda su komisija a potom i sud dali za pravo Benešiću, strasti se nisu stišale, jer Jutarnji list nastavlja dovoditi u pitanje rezultate tih istraga, pa se K. zgraža nad pseudointeligentima koji ne vjeruju »faktima« nego vlastitim ambicijama, te obećava da će se jednom time pozabaviti »detaljno i analitički«, poentirajući uobičajenom evokacijom »kako je to sve žalosno i glupo«.