PETRIĆ, Frane

PETRIĆ, Frane (latinizirano Franciscus Patricius), filozof, estetičar i matematičar (Cres, 24. IV. 1529 - Rim, 6. II. 1597). U početku samouk, poslije se školuje u Veneciji i zatim studira u Padovi medicinu i filozofiju. God. 1578. postaje profesor na sveučilištu u Ferrari, a od 1592. profesor je platonske filozofije u Rimu. Napisao je oko šezdesetak djela iz raznih područja, a njegovo je glavno filozofsko djelo Nova de universis philosophia (1591. i prošireno izdanje 1593). U njemu zastupa radikalni antiaristotelizam, a zbog pomaka prema panteizmu stavljeno je na Index zabranjenih knjiga. Ostala su važnija djela La città felice (1553), Della retorica (1562. i 1564), Della historia... (1563), Discussionum peripateticarum tomi IV (1581), Della poetica (1586).

Krleža spominje Petrića u tekstu O nekim problemima Enciklopedije (Republika, 1953, 2-3), gdje smatra da su Jamometić, Pannonius, Vrančić i mnogi drugi jednako »velika imena kao i Laurana, Ivan Dalmatinac, Ćulinović ili Patricius-Petrišić«. Na dva mjesta u istom tekstu uspoređuje plejadu tih imena s onima u ilirizmu, tvrdeći da je hrvatski renesansni »'Globus intellectualis' neusporedivo zanimljiviji od onog u 19. stoljeću«, a posebno vredniji od ideologije J. Draškovića i sljedbenika. Opširnije spominje Petrića u tekstu O našem dramskom repertoireu (Djelo, 1948, 1), gdje neprecizno tvrdi kako se hrvatski renesansni mislioci »kreću u zatvorenom krugu tomistike«. Petrićev antiaristotelizam, kad »dokazuje očitu nespojivost Aristotelove koncepcije i kršćanstva«, K. prejako ideologizira iz perspektive novovjekovlja, pa i pojednostavljuje tvrdeći kako Petrić »inkompatibilitet starohelenskog i skolastičkog pogleda na svijet kritički analizira kao apologet sredovječne desnice, desnije od svetotomaakvinske najdesnije desnice«. Međutim, Petrić se zalagao za Platonovu filozofiju smatrajući da podupire liniju kakvu zastupaju spisi autora drevne starine (Zoroaster, Orfej, Pitagora, Parmenid, Hermes Trismegistos), koji su po njegovu mišljenju više u skladu s kršćanstvom nego Aristotel. U vrijeme kad K. u svojim tekstovima piše o Petriću, renesansna filozofija i Petrićevo djelo nisu u Hrvatskoj još bili temeljitije istraženi pa vjerojatno zbog toga K. ne spominje da je Petrićevo glavno djelo bilo uvršteno u Index librorum prohibitorum.

Z. Pc.