Poezija

»POEZIJA«, knjiga Krležinih sabranih pjesama objavljena 1969. u Zagrebu (SDMKZ, sv. 26) i 1982. u Sarajevu (SDMKO). Posljednje ukupno izdanje Krležinih pjesničkih tekstova, bez Simfonija i BaladaPetrice Kerempuha, koje je uredio sam autor. Donosi konačne verzije svih pjesama i konačnu redakciju svih ciklusa i zbirki. Kako K. u doba redigiranja i objavljivanja Poezije, a ni nakon njezina objavljivanja, nije više pisao pjesama, knjiga može služiti kao osnova za buduća izdanja Krležinih sabranih pjesama.

Ova zbirka prvi put u liku osamostaljenih lirskih tekstova donosi pjesme što ih je K. ukomponirao u svoje dnevnike i dramska djela. Te su pjesme u Poeziji obuhvaćene svojevrsnim apendiksom pod ukupnim naslovom Pjesme iz davnih dana 1914-1942, pri čemu oznaku »davni dani« treba shvatiti doslovno, kao kronološko određenje, a ne kao citat naslova istoimenoga Krležina dnevnika. Podnaslovi ciklusa precizno označuju podrijetlo pojedinih skupina pjesama: Iz knjige »Davni dani« 1914-1919, Iz legende o Michelangelu Buonarrotiju itd. Inače, uvrštenje tih pjesama u Krležin ukupni lirski opus čin je kojega opravdanost nije posve neupitna. Neke od njih, naime, izvan svoga izvornog konteksta nisu razumljive. Posebno to vrijedi za pjesme iz dramskih tekstova, koje u dramama govore ili recitiraju određeni likovi, pa se može reći da ih je K. napisao u ime svojih likova, a ne u svoje vlastito.

Knjiga je opremljena i bibliografijom koja donosi popis svih objavljenih Krležinih zbirki i njihov sadržaj. Ta je bibliografija korisna i potrebna, jer je u Poeziji Krležin lirski opus višestruko preraspodijeljen: neke rukoveti pjesama koje su izvorno objavljene u obliku samostalnih zbirki tretiraju se kao nesamostalni ciklusi (Pjesme I, II. i III. postale su poglavlja u Knjizi lirike); iz zbirke Lirika (1919) preuzimlju se i uvrštavaju u Knjigu lirike samo naslovi ciklusa, a ne i skupni naslov; pjesme iz Knjige pjesama (1931) uvrštene su manjim dijelom u Knjigu lirike, a većim u Pjesme u tmini; ciklus Lirski motivi u prozi ostavljen je u Pjesmama u tmini, gdje je izvorno objavljen pod naslovom Jedanaest lirskih motiva u prozi, ali mu je dometnut još jedan tekst (Žene na kiši). Na žalost, u bibliografiji se ne navode podaci o časopisnom objavljivanju Krležinih pjesama, koji su potrebni da bi se potpuno rekonstruirala često vrlo zamršena pretpovijest pojedinih Krležinih ciklusa i zbirki.