Pjesma iz hrvatske krčme

»PJESMA IZ HRVATSKE KRČME«, pjesma objavljena u Novoj Evropi, 1921, knj. III, br. 2, pretiskana u Književnoj republici, 1925, knj. III, br. 7, i kasnije tek u knjizi Lirika (Zagreb 1949), a kao dio ciklusa Pjesme pomirenja u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Nastala je u doba kada Krleža objavljuje dijelove Hrvatskoga boga Marsa i pripovijesti iz malograđanskoga života. Tu »pozadinu« reflektira i sociologičnost iskaza, jer pjesma središnjim alegorijsko-simboličkim motivima hrv. krčme tematizira povijesnu zatočenost ovih prostora različitim ideologemima supremacijske provenijencije, od društveno-političke podčinjenosti i ropstva, preko civilizacijsko-kulturne zaostalosti do religijsko-metafizičke podčinjenosti. Nasuprot toj povijesnoj perpetuiranosti »hrvatske krčme«, u kojoj se samo slika kralja mijenja, pjesnik suprotstavlja motiv oktobarske revolucije, njezine pobjede i kozmopolitizacije, odn. Moskve kao njezine metonimije, koja novim konceptom ruši stare ideološke strukture kakve inače oblikuju prostor što ga simbolizira hrv. krčma. Ujedno, zadnjom kraćom strofom lirski kazivač upućuje otvorenu kritiku onoj vrsti hrv. književnosti koja homologno prati takvo stanje hrv. prostora.