Predvečerje u jednoj provincijalnoj garnizoni

»PREDVEČERJE U JEDNOJ PROVINCIJALNOJ GARNIZONI«, pjesma prvi put objavljena u zbirci Pjesme I (Zagreb 1918), kao Predvečerje u provincijalnoj jednoj varošici. Od Knjige lirike (Zagreb 1932) naslov je promijenjen u Predvečerje u jednoj provincijalnoj garnizoni. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je rimovanim slobodnim stihom. Gotovo paradigmatski izražava kontroverziju koja se u Krležinu djelu očituje kao sukob između vjere i skepse, istine i laži. Strukturirana je po antitetičkom načelu: u prvom dijelu pjesme mlade djevojke vraćaju se sa zdenca i prolaze mimo crkve u kojoj kameni sveci žude za njihovim tijelom (»Mrtvacima crkve dršće laloka donja, / kad Sveto Žensko Tijelo u predvečerje vonja«). Antitezu između djevojaka i svetaca, putenoga i svetačkoga, slijedi u slici Kalvarije kontroverzija između lijevoga i desnog razbojnika: lijevi razbojnik slavi Krista i afirmira »nijemo Poimanje Tvari« (»Ima jedno nijemo Poimanje Tvari: / pomirenje sveobličja, sveživotna Os, / o, Silni, Ti si, kom dime se oltari«); desni razbojnik proklinje Krista i niječe »Poimanje Tvari«, tvrdeći da je sve laž (»prokleta nas pije nepoznata Smrt, / a iz mozga bije Miso zloslutna: / da su nas to na krst pribili barbari, / da se Laži pale blagdanji oltari, / i da nema nijemog Poimanja Tvari«). Prva antiteza (djevojke-sveci) spojena je s drugom (dva pogleda na svijet) u konkretnoj slici predvečerja u provincijalnoj varošici. Krist, središnja figura Kalvarije, »nijemo visi na trulome križu« bez odgovora, razjašnjenja i pravorijeka. Kao i u drugim pjesmama, antitetičnost nije ukinuta, pitanje istine i laži ostaje nejasnim i otvorenim.