Srpska i makedonska freska

traži dalje ...

»SRPSKA I MAKEDONSKA FRESKA«, naslov predgovora koji je Krleža objavio u Katalogu zbirke kopija srpskih i makedonskih fresaka (Institut za likovne umjetnosti JAZU, 1951), a potom u Esejima V (Zagreb 1966) i Likovnim studijama (Sarajevo 1985).

Fasciniran ljepotom fresaka koje su naslikali majstori zidnog slikarstva XIII. st. K. analizira njihovu paletu svijetlih tonova i reljefnost likova ističući neohelenistička obilježja u sopoćanskom oslobađanju od »linearne bizantske manire« i konvencija »ranijeg sakralnog perioda«. Osvrćući se na stilske utjecaje i dodire Istoka i Zapada u raznim umjetničkim medijima i »zapadnoevropsku emancipaciju od bizantinske ikonografije«, umjetničku razinu ovih fresaka objašnjava halucinantnom inspiracijom individualnog slikarskog doživljaja, vidovitog i sugestivnog u tumačenju biblijskih tema i ljudskih sadržaja (Smrt Bogorodice). Opisuje ih kao djela slikara iznimne stvaralačke snage koji su se oteli »mrtvom kanonu« i koji su u XIII. st. anticipirali »slikarski razvoj od plošnolinearnog do renesansnog plastičnog formata«

M. Pet.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Srpska i makedonska freska. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 28.4.2025. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/srpska-i-makedonska-freska>.