Sunčano jutro

»SUNČANO JUTRO«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Lirika (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Pir iluzija, a u konačnoj verziji u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Slobodnog je stiha i proizvoljne rime. Ditirampski intonirana pjesma posvećena sunčanom jutru ispunjena je slavljenjem ljepote. U skladu s okruženjem lirski subjekt, pomoću poredaba metatekstualnoga sadržaja (»a stvari zvone, kô rime neispjevane pjesme«), tematizira sam pjesnički tekst. Uspoređeni s kapljama meda, stihovi kaplju i tako pjesmu izjednačuju s prirodnim okolišem. Pri završetku Krleža uvodi arhetip Lede s kojom uspoređuje dušu lirskoga subjekta. U sjedinjenju s beskonačnom prirodom (»Sunce je jutros zublja grimizna«) ponavlja se mitska slika obogaćena sjedinjenjem Lede i labuda, u ovom slučaju duše lirskoga ja i prirode.