Udovica graditelja crkve

»UDOVICA GRADITELJA CRKVE«, pjesma prvi put objavljena u Knjizi pjesama (Beograd 1931), a potom u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937), u ciklusu Nad otvorenim grobovima. U konačnoj verziji ciklusa objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Ističe se asimetričnom strofnom strukturom (koja je konačan oblik dobila u Pjesmama u tmini) i uzastopnim rimama od kojih se neke pretvaraju u grozdove rima, kao u šest početnih stihova. Varirajući jednu od Krležinih opsesivnih tema, temu smrti, pjesma odiše tamom interijera (crkve), predmeta i lika o kojem govori. U leksičkome izboru prevladavaju riječi mrak i smrt i njihove imeničke, pridjevske i glagolske izvedenice. Slikom udovice koja oplakuje muža, umrloga graditelja, ali pritom još uvijek žudi za životom, te slikom mrtva graditelja koji očekuje i priželjkuje smrt svoje žene, pjesnik apostrofira odnos života i smrti. Međutim, u ovoj sumornoj pjesmi signum smrti kao da je jači od signuma života. Uostalom, smrt se kao znak pojavljuje u očima žene bez obzira na intenzivnost njezine žudnje za životom.