Upućuju nas u Aziju

»UPUĆUJU NAS U AZIJU«, esej objavljen prvi put u Književnim novinama, 24. II. 1948. i ponovno u knjizi Gdje smo i kako smo (Sarajevo 1988).

Krležin je esej svojevrsni pledoaje europskoga kulturnog prostora kao jedinstvene civilizacijske cjeline, pa je dakle i protivljenje nametnutoj hladnoratovskoj podjeli što slavenski svijet »gura u Aziju«. Trajno nesvjesna pripadanja Slavena europskoj civilizaciji, Europa prema Krleži zaboravlja utkanost toga svijeta u vlastite temelje. K. stoga manirom dokaznoga postupka panoramski izlaže kulturnopovijesne zasluge mnogih Slavena i slavenskih naroda u povijesnim zbivanjima. »Postoje vagoni knjiga kojima Slaveni vjekovima objašnjavaju Evropi smisao svoga evropskoga poslanstva, ali od tih vagona naših knjiga zapadna Evropa nije pročitala - dakako - ni jedne!« Krležino je razmišljanje o Europi očigledno potaknuto aktualnim zbivanjima 1948: »Pa kad nam današnji ’socijalistički ideolozi’ poručuju da je došlo vrijeme da se vratimo u Aziju što bi bilo logično da se odgovori tim članovima Druge Internationale? Da je to stara pjesma, koju slušamo već stoljećima i da je već bezbroj carstava propalo, a mi smo još uvijek živi u interesu Evrope, koja bi bila mnogo manje evropska da nema nas, u ovim danima, kada se u ime Evrope vodi protuevropska politika sa zapadne obale Oceana«. Tako se duh Krležina promišljanja Europe, što se nalazi i u drugim njegovim tekstovima, ovdje funkcionalizira kao odgovor na aktualne zapadne političke poteze. S druge strane, esej je kontekstualiziran pozdravima i čestitkom (Titovom) što se u povodu tridesetogodišnjice Crvene armije objavljuje na istoj stranici novina uz Krležin tekst. Stoga je i rečenica: »I da nema Staljinovih kaćuša, ovi naši argumenti ostali bi čistom slavenofilskom retorikom, kao što je retorika bilo sve što su pisali Slavjanoserblji i Iliri pred stotinu godina«, također u funkciji političkoga trenutka i djeluje gotovo umetnuto unutar inače karakterističnih Krležinih razmišljanja o Europi.