Vino i karte

»VINO I KARTE«, pjesma prvi put objavljena u Knjizi pjesama (Beograd 1931), a potom u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao sastavni dio ciklusa o bijedi. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Dva početna katrena ostvarena su na dvanaesteračkoj podlozi stiha a tri su posljednja napisana duljim stihovima (11 — 15 slogova). Između tih dviju lirskih cjelina interpoliran je samo jedan stih u strofnoj funkciji. Početak pjesme u znaku je otkrivanja anakreontskih i kartaških strasti, a posljednje strofe sugestivno predočuju vinom p(r)obuđene snove kartaša, modernih brodolomaca u požudnoj potrazi za djelićem životne sreće. Anakreontska podloga pjesme prekoračuje na taj način granice samo tjelesnog užitka i dohvaća iluziju dosegnuća svjetova izvan domašaja realnosti. Uvrštenjem te pjesme u ciklus socijalnih pjesama autor je signirao i njezin socijalni kontekst.