»ŠARENILO BIJEDE«, pjesma prvi put objavljena u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao sastavni dio ciklusa O bijedi. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). U tri zgusnuta katrena snažnim je vizualnim i olfaktivnim slikama predočena bijeda u svom deformiranom, naturalističkom obličju kao krvavi fašnik, ćoravo oko, gnjila guba, krezubo zubalo. Kroz te naturalističke pjesničke slike Krleža nas uvodi u patnju i bijedu siromašnih očajnika čija je sudbina simbolizirana dugotrajnim i bezizlaznim putovanjem u magli ukorijenjenih društvenih odnosa. Kao što započinje ironičnom ekspozicijom (»šarenije od bijede na svijetu ništa nije«), pjesma i završava ironijskom poentom o siromašnima koje je društvo (crkva!) uputilo u život njihove patnje simboličnim »svetim uljem«, umjesto konkretnom brigom i doličnom ljudskom pažnjom.