Varijacija o jednoj nesuvremenoj temi

»VARIJACIJA O JEDNOJ NESUVREMENOJ TEMI«, objavljena je u Književnim novinama, 23. VIII. 1949, a potom uvrštena u knjigu Putovanja. Sjećanja. Pogledi (Sarajevo 1985). Nevelik tekst od desetak stranica potvrđuje Krležino trajno zanimanje za madžarske teme i odnose Madžara i južnih Slavena, posebice Hrvata. Nakon Titova prekida sa Staljinom 1948. došlo je i do propagandnog rata između zemalja Istočnog bloka i Jugoslavije. U taj rat uključili su se madžarski publicisti, književnici i povjesničari, vezani uz staljinistički madžarski režim M. Rákosija.

K. je u ovoj Varijaciji osobito oštro reagirao na stanovite teze madžarskoga historika Gy. Szekfüja. Kritički analizira povijesne oblike odnosa Madžara i južnih Slavena, političku filozofiju velikomadžarskog šovinizma i imperijalizma te »arpadomaniju«, uključujući cijeli kompleks uzajamnih povijesnih odnosa podunavsko-panonskih naroda. Utvrdivši, najprije, s pomoću paralela između retrospektive i aktualnog trenutka, političke poglede takvih madžarskih »marksističkih« povjesničara, uz konstataciju da se bitno ne razlikuju od pogleda dojučerašnje madžarske feudalne kaste i Hortyjevih fašista, te da su u određenim madžarskim službenim duhovima imperijalne težnje i pretenzije za podjarmljivanjem drugih naroda još uvijek žive, K. rezimira uzajamne povijesne odnose i skicira razorne posljedice takve madžarske politike. Unatoč zajedljivosti u razobličavanju madžarskog velikodržavlja, osobito spram Hrvata i Slovaka, K. spominje svoju iskrenu simpatiju za stvarne slobodarske težnje madžarskog naroda, svoje autentično razumijevanje madžarskih povijesnih nedaća i tragedija: »Mi smo s Andrijom Adyjem vjerovali da je Mađarima i nama mjesto na istoj strani barikade.« U zaključku K. naglašava razloge »solidarnosti i interesne povezanosti«, dajući diskretno do znanja i svoju osobnu ulogu propagatora madžarskih kulturnih, književnih i političkih vrijednosti.