Varijacije na temu o subjektu

traži dalje ...

»VARIJACIJE NA TEMU O SUBJEKTU«, objavljene su kao dio veće cjeline pod naslovom Zapisi iz jeseni 1940, u časopisu Forum, 1967, 3-4. Pretiskane su u knjizi Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi (Zagreb 1972), uz napomenu da su dio autorova dnevnika iz tih dana. Na svojim rijetkim izletima u čistu filozofijsku tematiku Krleža se ipak ne ponaša kao filozof, nego kao praktični književnik, koji u svojim teškim danima pribjegava tzv. »utjesi filozofije«, kako bi u svojoj racionalističkoj vjeri našao načina da tzv. zdravom ljudskom pameću obuhvati osobnu dramu, ali da je i udalji od svoje osobnosti. U tom nastojanju poduzima izlet u ona znanstvena i filozofska shvaćanja koja mu znače svojevrsne orijentacijske točke; Hegel, Nietzsche, Mach, Avenarius, Spinoza, samo su neka od imena europske filozofijske tradicije, čijim se definicijama subjekta K. pozabavio, htijući odgonetnuti staro pitanje o odnosu subjekt-objekt. Niz logičkih zapreka na koje u vlastitoj raspravi nailazi, potječu u njemu od osnovnog sukoba idealizam-materijalizam: objektivna znanstvena istina suprotstavljena čovjekovoj izvornoj proturječnoj prirodi. Dvojbe tog teksta završavaju skromnim pokušajem sinteze subjekta i objekta, nečim što bi spasilo njemu dragu tradiciju zapadnog idealizma i nadišlo je u novovjekim materijalističko-znanstvenim shvaćanjima. Pritom se ne može odreći kritika one iste filozofijske tradicije u kojoj nastoji naći svoju consolatio, pa iz znanstvenog aspekta poriče svijet u kojem bi objekt prestao postojati zajedno s iščeznućem subjekta. Pitajući se o smislu tog subjekta-sebe u onoj stvarnosti koju je tom subjektu moguće spoznati, K. se buni protiv »metafizičke kaše, začinjene anđeoskim mirodijama vječne istine«, budući da se čovjekov položaj time ne poboljšava. Ne nalazeći racionalnog rješenja, K. pribjegava fenomenima krize subjekta koji se najdrastičnije očituju u umjetnosti. Pokušavajući preko Lichtenbergovih postavki spasiti i »materijalistički objekt« i »idealistički subjekt«, K. će u pobuni protiv stanja u kojem se taj subjekt našao, »kriv što je stvoren bez svoje volje i pristanka«, po logici svoje umjetničke naravi doći do pojma tzv. ubačenosti u svijet, koji će desetljeće kasnije, u drugom europskom poraću, zavladati filozofskom mišlju pod imenom egzistencijalizma.

Ni. Pk.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Varijacije na temu o subjektu. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 16.4.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1164>.