ČEHOV, Anton Pavlovič

ČEHOV, Anton Pavlovič, ruski književnik (Taganrog, 29. I. 1860 - Badenweiler, Njemačka, 15. VII. 1904). Njegov opus ima prijelomno značenje u ruskoj novelistici i drami (novele Čovjek u futroli, Stepa, Paviljon br. 6, Ana na vratu, Slučaj iz prakse i dr.; drame Galeb, Ujak Vanja, Tri sestre, Višnjik). Pridržavajući se nekih zasada realizma, uvodi stil koji ga približava impresionizmu, pa tako otvara putove ruskom modernizmu.

Od Hrvatske književne laži (Plamen, 1919, 1) Krležino je stajalište bilo jedinstveno u pogledu ruskih i domaćih modernista kao predstavnika književnosti »neživotne i izvještačene«. Cijelo je razdoblje bilo obilježeno »konjunkturom čehovštine i andrejevštine« (Lunačarski, Danas, 1934, knj. I, br. 2). Cehova je K. najčešće spominjao kao dramatičara, posebno prikazujući kazališnu situaciju u Moskvi sredinom 20-ih godina i MHAT-ovo podilaženje »kramarskom veltšmercu« u mnogim predstavama Stanislavskoga s »kultom slatke i zbunjene čežnje ujaka Vanje i čitave galerije cehovskih narikača« (Izlet u Rusiju, Zagreb 1926), premda prilikom gostovanja MHAT-a u Zagrebu 1922. budući autor Lede nije unatoč »averziji« mogao zatomiti snažan dojam nakon njihove izvedbe Triju sestara, posebno zahvaljujući glumi O. Knipper-Čehove (Otac Augusta Strindberga, Književna republika, 1924, knj. II, br. 2). U eseju o Lunačarskom mnogobrojni su negativni iskazi o Čehovljevu umj. svjetonazoru, premda mu K. priznaje »ingenioznu, maupassantovsku snagu«, a njih K. očituje do posljednjih dana (E. Čengić, S. Krležom iz dana u dan, III, Zagreb 1985).

M. M. K.