DANAS

traži dalje ...

DANAS, književni časopis, izlazio je kao mjesečnik od 1. siječnja do 1. svibnja 1934. u Beogradu (ukupno pet brojeva), pod uredničkim vodstvom M. Krleže i M. Bogdanovića. Naklada mu je bila 3000-3500 primjeraka. Svaki je broj obuhvaćao 128 stranica (samo je prvi imao 144 stranice), a tiskan je u Štampariji Glavnog saveza srpskih zemljoradničkih zadruga u Beogradu. Grafike i vinjete u časopisu najvećim je dijelom izradio slikar P. Dobrović, koji je u redakciji Danasa naslikao u tehnici ulja i veliku kompoziciju s portretima glavnih urednika i nekih bliskih suradnika Danasa: Krleže, Bogdanovića, M. Ristića, V. Srzentića, V. Masleše i samog autora slike; uz V. Bogdanova to su ujedno bili i neoficijalni članovi šire redakcije časopisa. Nakon 5. broja Danas je zabranjen.

Iako urednici nisu ni u jednom broju objavili svoj posebni program ili obznanili fizionomiju časopisa, u 3. i 4. broju na posljednjoj stranici ovitka upozoravaju čitatelje da je Danas potpuno nezavisan časopis, a pozivajući na suradnju sve one »koji smatraju da je potrebno da surađuju na našem listu« istodobno se i dovoljno jasno deklariraju: »Uz saradnju nezavisnih i naprednih književnika, u prilikama kakve su danas u Evropi, ,Danas‘ je naš jedini književni časopis koji objašnjava književne i kulturne pojave materijalistički, objavljujući originalne književne radove, koji nisu prepisivanje ni prazna imitacija tuđih inostranih šema«. Važno je naglasiti da se vrijeme pojave Danasa uglavnom podudara s početkom poznatog »sukoba na ljevici«, pa je stoga i više nego jasna poruka kako »,Danas‘ nije protiv socijalne literature nego za nju, ali ,Danas‘ smatra da demagogija u književnosti ne znači savršeno ništa«, što je direktna aluzija na Krležine protivnike, a i posve se nedvosmisleno najavljuje i ustanovljuje da »Jedini kriterij po kome se ,Danas‘ uređuje je dokazna snaga argumenta socijalnog ili estetskog.«

Da je časopis od samog početka bio na nedogmatskom pravcu shvaćanja smisla i funkcije književnosti najbolje govori činjenica da u njemu surađuju vrhunski stvaraoci, i srpski i hrvatski, koji su slijedili poznate Krležine stavove o umjetnosti, odn. književnosti. Među stalnim suradnicima Danasa od izrazitijih »krležijanaca« javljaju se A. Cesarec, V. Bogdanov, B. Gavella, H. Kikić, M. Mirković (M. Balota), te slikari K. Hegedušić i V. Svečnjak. Isto dobno, uz te javno deklarirane Krležine pristaše u časopisu surađuju i najpoznatiji srpski nadrealisti (M. Ristić, K. Popović) te stvaraoci koji su se poslije, tijekom vremena, odredili za ultralijevu, socliterarnu knjiž. struju (V. Masleša, C. Minderović i dr.).

Danas je i po programskom usmjerenju i sadržaju izrazito kritičko-polemički i esejistički časopis, a beletrističkih priloga ima relativno malo. K. je, nesumnjivo, dominantna ličnost časopisa: ne samo po broju objavljenih tekstova nego i po svojoj koncepciji: stavovima, tezama, i odgovorima na napade koje je - upravo zbog svojih knjiž. manifesta - doživljavao podjednako žestoko i od desnih intelektualaca i od krajnje lijevo orijentiranih pisaca okupljenih oko tzv. pokreta socijalne literature. Temeljne postavke o smislu umjetnosti uopće, književnosti. posebno, što ih je 1933. iznio u Predgovoru »Podravskim motivima« Krste Hegedušića (Zagreb 1933), K. je upravo u Danasu raščlanjivao u nizu svojih često polemički intoniranih članaka i kritika. Od takvih je tekstova zasigurno najznačajniji Najnovija anatema moje malenkosti objavljen u broju 1. U njemu se K. općenito razračunava sa svim onim protivnicima, i desno i lijevo orijentiranima, koji su ga nesmiljeno napali zbog predgovora Hegedušićevoj mapi. S jedne strane samo nastavlja polemiku s najistaknutijim ideolozima desne građanske i klerikalne misli: K. Šegvićem, F. Lukasom, P. Grgecom, Lj. Marakovićem, i drugima, te Obzorom, eklektički kompromisnim glasilom »neutralnoga« građanskog sloja s R. Maixnerom i M. Dežmanom Ivanovim na čelu, a s druge je strane taj napis uperen protiv ekstremnih, dogmatskih lijevo određenih pisaca oštro okomljenih na Krležu kao čovjeka koji je »izdao marksizam«, postao »importeur tuđinske ideologije« i slično. Članak je direktan odgovor na napis Quo vadis Krleža, objavljen u časopisu Kultura (1933, 4) što je po koncepciji određen za popularizaciju dijalektičkog materijalizma pod uredničkim vodstvom slikara Đ. Tiljka. Na bezobzirne napade i »zabrinutosti« člankopisca u Kulturi zbog svog »biološki iracionalnog«, »pesimističkog« i »solipsistički malograđanskog« skretanja udesno, i uopće na sve napade, K. odgovara: »A što sam (do vraga) drugo kroz četrnaest godina pisao nego to, kako se naši književni talenti uništavaju već vjekovima i nestaju jalovo u našoj mračnoj i pustolovnoj stvarnosti, toj jedinoj našoj (hrvatskoj) književnoj temi s kojom bi trebali da se pojavimo pred tuđim književnostima, ne kao odraz stranih književnih uzora, nego kao novo i nepoznato lice među ostalim već ođređenim književnim fizionomijama drugih evropskih naroda«, da bi završio tvrdnjom: »u vrijeme kada sam protiv kompaktne većine čitave jedne falange organizacija i štampe stajao u principijelnoj borbi (osuđen na šutnju iz mnogih razloga), dezavuirala me je upravo ona strana za koju sam s punim pravom mogao pretpostaviti da me neće zatajiti. I Matica i Kultura mogu jedna drugoj u toj stvari čestitati. No kolikogod je oko mene preglasno, moja neznatna malenkost i zbivanje oko nje samo je jedan od mnogih simptoma današnjega stanja u našim književnim i kulturnim zaostalostima«. U stilu takvih razmišljanja i polemičkih intonacija K. piše i ostale članke u Danasu kao što je onaj Uz osudu Milana Durmana, u kome polemizira i s klerikalnom Hrvatskom stražom, odn. njenim urednikom I. Lendićem i sa samim Durmanom, a svoje programske stavove o smislu književnosti jasno formulira i razrađuje i u drugim kritikama i esejima, primjerice, o D. Domjaniću, o Crnjanskom, i stranim stvaraocima i kritičarima: A. Lunačarskom, H. Bahru, S. Georgeu.

Osim tih značajnih tekstova, važnih za potpuno razumijevanje Krležine poetike i njegovih razmišljanja o odnosu umjetnosti i politike (marksističke ideologije), u Danasu je K. objavio i nekoliko putopisnih proza, pjesama (najpoznatija je svakako Nad otvorenim grobom tužni zbore) i I. čin prerađene drame Galicija, pod naslovom U logoru.

Od ostalih priloga u časopisu posebno valja izdvojiti dva teksta M. Bogđanovića: Literatura danas i Slom posleratnog modernizma, jer se oba eseja nadovezuju na slične koncepcije i stavove kakve je u Danasu, a i inače, isticao i provodio Krleža. Literatura danas (objavljena u broju 1) svojevrstan je Bogdanovićev literarni manifest. Polazeći od pretpostavke kako aktualna književnost ide od »šematiziranog uočavanja i razumevanja pojava« u životu, Bogdanović se ponajprije obračunava - podjednako - i sa »socijalnom literaturom« i tradicionalnom modernističkom. Modernistima predbacuje da su se diskreditirali dopuštajući da se u stvaralaštvu nametnu mediokriteti koji su se »prošvercali« u literaturu, a »socijalnoj literaturi« zamjera što je izrazito propagandistička i utilitaristička i stoga antiliterarna. Nasuprot tomu Bogdanović izriče misao kako se literarni fenomen, istina, ne može zamisliti izvan stvarnih društvenih događanja, ali to se ne smije ostvarivati šablonski i s tendencijom koja »strši« iznad samoga knjiž. djela. Logičan je nastavak takva razmišljanja i poznati Bogdanovićev esej Slom posleratnog modernizma, objavljen u broju 3, u kome se razračunava sa svim »izmima« svog vremena, posebno s ekspresionizmom. Ponavljajući stavove o ulozi književnosti koja mora biti »aktivna u društvenom i istoriskom smislu«, Bogdanović ipak priznaje modernistima da su unaprijedili formu knjiž. djela, obogatili metaforički knjiž. jezik i oslobodili stil od petrificiranosti tradicionalne književnosti.

Uz Krležu i Bogdanovića značajne tekstove u Danasu objavljuje i M. Ristić, pisac izvanrednih eseja, sa smislom za iracionalno i psihološko-analitičko, te s izgrađenom filozofsko-materijalističkom koncepcijom života. Dva su mu ponajbolja eseja Moralni i socialni smisao poezije (br. 1) te Materijalističko i pseudomaterijalističko shvatanje umetnosti (br. 2), u kojima u polemičkom tonu razrađuje svoje poimanje književnosti kao umjetničkog i ljudskog fenomena.

Širinu sadržaja Danasa pokazuje i činjenica da se u njemu piše o kazalištu (B. Gavella) i filmu (V. Živadinović-Bor); o socijalno-gospodarskim temama (M. Mirković i V. Masleša), o likovnim temama (K. Hegedušić i V. Svečnjak, koji, kao i P. Dobrović, I. Generalić i Ž. Hegedušić izrađuju u časopisu grafike i vinjete). Podosta mjesta u časopisu zauzimaju političko-publicistički tekstovi. Tako A. Cesarec piše o hitlerizmu u nas, P. Kostić analizira rad B. Jovanovića o Marxu objavljen u Srpskom književnom glasniku, V. Bogdanov piše o »ideolozima« seljačkog pokreta te o temi Marx i Hrvati, o Marxovu Kapitalu raspravlja V. Masleša, a objavljuje se i Marxov tekst Uvod za jednu kritiku političke ekonomije u prijevodu M. Pijade. I po koncepciji i po brojnosti priloga Danas je, bez obzira što ga potpisuju dva urednika, u biti Krležin časopis: svojevrsna poveznica između Plamena (1919) i Pečata (1939). To je vidljivo i po tome što su, uglavnom, svi suradnici Danasa, i hrvatski i srpski, po stavovima i razmišljanjima bili na Krležinoj strani u tada rasplamsanom »sukobu na književnoj ljevici«. Naglašen kritički odnos prema građanskoj kulturi, ali jednako tako i prema »socijalnoj literaturi«, a s namjerom da se dosljednim tumačenjem lijeve, marksističke misli književnost obrani ne samo kao društveno uvjetovana nego i kao autonomna umjetnička, estetska pojava koja ima vlastite unutarnje zakonitosti, vidljiva je u svih pet brojeva Danasa.

LIT.: M. Vaupotić, Časopisi od 1914-1963, u knj. Panorama hrvatske književnosti XX. stoljeća, Zagreb 1965; M Lončar; Život i vrijednosti časopisa »Danas« (pogovor pretisku časopisa Danas), Zagreb 1972.

M. Šel.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

DANAS. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1417>.