Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

HINKOVIĆ, Hinko, političar i publicist (Vinica, 11. IX. 1854 - Zagreb, 3. IX. 1929). U mladosti pripadao Stranci prava, iako je već tada zastupao ideju o nacionalnom jedinstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Nakon raskida s pravašima (1886) ne sudjeluje u političkom životu sve do 1903. U drugoj fazi svoje političke djelatnosti član je Hrvatsko-srpske koalicije do 1914, kada odlazi u emigraciju gdje se angažira oko stvaranja jugoslavenske države. Bio je član Jugoslavenskog odbora, ali je 1918. iz njega istupio, ostajući vjeran republikanskom, federalističkom uvjerenju.

U doba izlaženja Književne republike bio je Krležin pravni savjetnik. K. je u dvama zapisima o njemu iznio prilično oštre sudove. Navodi da je bio prevrtljiv, da se lako odricao svojih političkih principa (Zapisi iz godine 1933, Republika, 1954, 4), te »zapravo čovjek prošloga stoljeća«, uglavnom »slatko ravnodušan spram briga svoje okoline, uvijek pun lažnih komplimenata lijevo i desno« (Fragmenti dnevnika iz godine 1942, Forum, 1972, 4-5). Iako je funkcionirao kao »menadžer« narodnog jedinstva, on istinski nije poznavao ni srpstvo ni hrvatstvo. Kao političaru K. mu predbacuje nedostatak sposobnosti da procijeni vodeće političare svog vremena, a kao publicistu nepoznavanje jezika, književnosti i donekle sumnjiv umjetnički ukus. Međutim, K. se poslije pokazao spremnim priznati mu da je Solunski proces, na kojem je sudjelovao kao branitelj jednoga od optuženih, vrlo logično obrazlagao spremnošću Srbije da u toku 1917. s Austro-Ugarskom sklopi separatni mir, te da se, istupivši iz Jugoslavenskog odbora, suprotstavio nastojanjima srpske kraljevske vlade i njezinim monarhističko-unitarističkim koncepcijama uređenja buduće države kao proširene Srbije (Jugoslavensko pitanje u Prvom svjetskom ratu godine 1914-1918, Vjesnik, 29. XI, 13. i 17. XII. 1960).

Mo. St.