Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

KRLEŽA, Ivka (Ivanka), rođ. Drožar, majka M. Krleže (Varaždin, 2. V. 1870 - Zagreb, 10. V. 1926). Bila je šesto dijete Terezije Goričanec i zidara Jurja Drožara. Ivka je vjerojatno nakon očeve smrti 1882. otišla u Zagreb da bi se namjestila kao domaćica. Za Krležina oca Miroslava udala se 2. IX. 1892 (prema S. Lasiću) ili 11. I. 1893 (prema Z. Kulundžiću).

K. je bio vrlo vezan uz majku i okarakterizirao ju je ovako: »Nikada u životu nisam čuo da je za bilo koga rekla nešto ružno. Nikada ničije negativne crte nije iznosila. Uvijek je ljude branila. Pogotovu u familiji - tetke i rodbina pa različite intrige, a ona je uvijek našla onu dobru ljudsku stranu, i iz njezinih se usta nije mogla čuti ružna riječ« (E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, III, str. 33). Majka je, pak, o svome sinu govorila da je bio »dobro, mirno i poslušno dijete«. Poslije se pokazalo da ipak nije bio sin prema njezinoj želji, međutim, »ona je ipak mene u svemu s ljubavlju pratila. Čitala je moje tekstove, išla na moje premijere i sve joj je to imponiralo. A bio sam njena velika nesreća. Komunist! Bezbožnik! Čovjek o kome novine tako reći svakodnevno donose najcrnje tekstove. Afere se pletu oko mene, nespojive s građanskim ponašanjem, i ne znam već što ne. Sve je to tako, ali majka je majka, ona voli i oprašta« (E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, II, str. 223).

U vrijeme majčine bolesti K. je bio uz njezinu bolesničku postelju i želio joj je pozvati svećenika, jer je bila aktivna katolkinja, ali je ona to uporno odbijala bojeći se da će time povrijediti sina za kojega je znala da je ateist. »Primitivna žena, ali gospođa prvog reda s finim osjećajem za realitet« izjavljivao je K. Čengiću više puta. Majčinu smrt teško je proživio i dugo mu je ostala praznina nakon njezina nestanka. Drugi dan nakon pogreba piše: »Njen grob na majskome suncu, drugog jutra poslije pogreba, pčele na vijencima, svibanj, sa svibanjskim oblacima, a poslije je grob planuo nad onom masom cvijeća, oganj« (Fragmenti iz dnevnika godine 1942, Rad JAZU, 1954, 301). S. Lasić smatra karakterističnim da je K. upravo u godini kad mu je umrla majka napisao prvu glembajevsku prozu (U magli), »u kojoj će dalje razraditi tip kompleksne periode kojom se već obilno služi u Izletu u Rusiju« (Krleža. Kronologija života i rada, str. 190), povezujući tako evoluciju književnih struktura s dramatikom Krležina osobnoga životnog iskustva.

Posljednjih godina života K. se češće u razgovoru vraćao na temu svojih roditelja, s iznimnom se toplinom prisjećajući svoje majke.

LIT.: S. Lasić, Krleža. Kronologija života i rada, Zagreb 1982; E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I-IV, Zagreb 1985; Z. Bartolić, Krležina genealogija, Gordogan, 1985, 19; Z. Kulundžić, Tajne i kompleksi Miroslava Krleže, Ljubljana 1988, str. 213-224.

Bi. R.