LADAN, Tomislav

LADAN, Tomislav, književnik i leksikograf (Ivanjica, 25. VI. 1932). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje počinje objavljivati, a od 1961. na Krležin poziv djeluje u Leksikografskom zavodu u Zagrebu. Kritičar (Zoon graphicon, 1962; U škarama, 1965; Ta kritika, 1970; Pjesništvo, pjesme, pjesnici, 1976), esejist (Premišljanja, 1964; Parva mediaevalia, 1983), prozaik (Bosanski grb, 1975), Ladan se posebice posvetio prevoditeljstvu; preveo je tridesetak knjiga s klasičnih jezika i jezika germanske skupine. Glavni je urednik Osmojezičnoga enciklopedijskog rječnika.

Baveći se posredno i neposredno različitim aspektima Krležina djela (kritike i polemike, lirika, leksikografija, prijevodi, kritika o Krleži) Ladan inzistira na njegovim tradicijskim spojnicama i kritičkoj potki. U gesti duha suprotiva starih ili novih molitava i hvalospjeva (Izlaganje povodom Krležine sedamdesetogodišnjice, 1963) i biblijskom pojmovlju pjesama novog prevrata i stare tjeskobe (Lirska topika Miroslava Krleže, 1968) prepoznaje vertikalu čiji mu se autor otkriva kao poligraf i erudit, »pandit srednjoeuropskog tipa«.

Dajući za pravo mišljenju o prevratničkom karakteru Krležine lirike (prekida s ranijim izrazom), Ladan u njezinu rječniku i pojmovnim osloncima prepoznaje »klasični« poetološki inventar, koji »prosvjednoj« gesti i daje legitimitet autentičnoga estetskog čina. U tome što je »pjesnik crvenog ognja, sveopćeg prevrata, opčinjen pojavom smrti, tajnom vječnosti i zagonetnom svršnosti patnje« nije dakle paradoks, jer »čitava se hrvatska poezija, od začinjavaca do suvremenih hermetista, temelji na istom pojmovniku kao i ostale europske književnosti«, pa je Krležin postupak, povijesno gledano, logičan.

Logičnim se Ladanu činilo i od zbornika kritike o Krležinim djelima tražiti da autorovu »uronjenost u suvremenost« izrazi i negativnim mišljenjima, a ne samo pozitivnim, jer »obrazložene i promišljene zamjerke« mogu o piscu ponekad reći više nego »neobrazložene pohvale«. Dalekosežan je bio stav kako dotični zbornik »govori mnogo više o stanju naše kritike nego o autoru kojem je posvećen« (Kritika oko Krleže. O knjizi »Miroslav Krleža« u izdanju JAZU, Vjesnik, 10. V. 1964); pokušaj je obrane prava na razliku, imanentnoga dijalogičnoj strukturi Krležine misli, ali sputanoga prigodničarskim monologom koji mu je, sa svim konzekvencijama nametnut.

K. je otklanjao pretpostavku da je sam »udaljio Ladana« od sebe. Na molbu E. Čengića, Ladan je priredio iscrpan pregled svojih relacija spram Krleže (S Krležom iz dana u dan. Post mortem I, Sarajevo-Zagreb 1990, str. 217-219), ostajući pri ocjeni o »enciklopedičkom piscu«, te upućujući na Bosanski grb, gdje je u formi »slobodne književne obradbe« iznio svoj »stav o Krleži i krležijancima«.

Vl. Bo.