LAMARTINE, Alphonse de

traži dalje ...

LAMARTINE, Alphonse de, francuski pjesnik i političar (Mâcon, 21. X. 1790 - Pariz, 28. II. 1869). U mladosti rojalist, potom protivnik Srpanjske monarhije i liberal. Nakon revolucije 1848. član privremene vlade i ministar vanjskih poslova. Potisnut iz politike, posvećuje se samo književnosti. Pjesnik melankoličnih i idiličnih raspoloženja, jedan od najznačajnijih predstavnika francuske i europske romantike.

Pasatistički, »zakašnjeli zanos za prošlo vrijeme«, Krleži je osnovna značajka pjesnika Lamartineova tipa (Lirika Ljube Wiesnera, Književna republika, 1927, knj. IV, br. 3-4). U eseju O stogodišnjici Baudelaireove smrti (Forum, 1967, 9-10), K. se pozabavio općim stanjem francuskog pjesništva Baudelaireova vremena, pa u tom kontekstu ne mimoilazi ni Lamartinea, koji po njemu dijeli s Baudelaireom zajedničko polazište: »prezire svaku vrstu materijalizma uvjeren kako se ,oduhovljena poezija‘ rađa isključivo na samrti materijalističke misli«. O ljudskoj duši Lamartine mu govori »tonom provincijalnog kapelana«, koji je od Baudelairea »neizmjerno kontradiktornije propovijedao poeziju kao ,opjevani razum‘«. Unatoč tako izraženoj rezerviranosti prema Lamartineu, konverzirajući o tendenciji u umjetnosti (P. Matvejević, Stari i novi razgovori s Krležom, Zagreb 1982, str. 170), K. kaže: »Da se u krilu jakobinizma bila rodila jedna poetska apologija ravna Lamartineovoj Girondi, revolucija bi bila dobila svog pjesnika«.

Ni. Pk.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

LAMARTINE, Alphonse de. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1778>.