MAČEK, Vladko (Vladimir)

traži dalje ...

MAČEK, Vladko (Vladimir), političar (Jastrebarsko, 20. VII. 1879 - Washington, 15. V. 1964). Studij prava s doktoratom završio u Zagrebu; advokat u Krapini i Zelini, a nakon I. svj. rata (koji je kao pričuvni domobranski časnik proveo na bojištu) i u Zagrebu. Član HSS-a od 1905, dvadesetih godina u užem vodstvu te stranke, nakon Radićeve smrti (1928) izabran je za predsjednika. Zbog političkog otpora diktaturi 1933. utamničen. Na izborima 1935. i 1938. nosilac liste udružene opozicije. U duhu sporazuma o rješavanju hrvatskog pitanja 1939. ulazi u kraljevsku vladu. Odbija njemačku ponudu za kolaboracijom, pa je do 1945, kada emigrira, zatočenik ustaškog režima.

Krleža i Maček su 30-ih godina na hrvatskoj političkoj sceni istaknuti predstavnici suprotstavljenih ideoloških koncepcija. Povremeno približavanje dijela ljevice Mačekovu bloku, odn. Mačekovo uvažavanje njihove hrvatske orijentacije, što bi se odnosilo i na Krležu te pripadnike njegova kruga, ostalo je ipak tek taktiziranjem bez dalekosežnijih prožimanja. Osobni kontakti Mačeka i Krleže svode se na Krležine intervencije za zatvorene političke istomišljenike (R. Čolaković, B. Adžija). Prema Krležinu iskazu (E. Čengić) jedan od takvih susreta dogodio se 1937. kada je K. otišao s Mačeku bliskim Đ. Vranešićem u Kupinec ne bi li ga privoljeli da se solidarizira s lepoglavskim internircima, ali su okolnosti oko navodne izjave sročene u njegovo ime nejasne. Prema I. Očaku, K. se 1941. konzultirao s Mačekom o svom eventualnom odlasku u emigraciju, pri čemu je Maček zauzeo neodređeno držanje.

Krležin kritički odnos prema Mačeku kao protagonistu jedne politike, nedvosmisleno se očituje u njegovoj političkoj esejistici (Kalendar jedne parlamentarne komedije, Teze za jednu diskusiju iz godine 1935), a u leksikografskim marginalijama zaoštren je do osobnog animoziteta izražena ocjenom o »njegovim glupim inspiracijama« i pomanjkanju »bistrine«. Čini se da ni Maček spram Krleže nije bio obzirniji, držeći njegovo poslijeratno držanje licemjernom izdajom vlastite literature.

LIT.: I. Očak, Krleža-Partija, Zagreb 1982; E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, II, Zagreb 1985; M. Žigrović, U žitu i kukolju, Barcelona-München 1986.

Vl. Bo.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

MAČEK, Vladko (Vladimir). Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1828>.