Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

MAHLER, Gustav, austrijski skladatelj (Kalište, Češka, 7. VII. 1860 - Beč, 18. V. 1911). Napisao deset simfonija koje se nadovezuju na Brucknera i Wagnera, povećavajući zvučnu masu orkestra do monumentalnih razmjera. Kao simfoničar je tzv. neoromantik, a u ciklusima solo-pjesama za glas i orkestar utire put ekspresionizmu. Dirigent svjetskog značenja.

»Pa ipak, ne znam«, reći će mladi Krleža sumnjičavo o Mahlerovoj simfonijskoj glazbi, iste godine kad je u pjesmi Kaos (Lirika, Zagreb 1919) zapisao stih: »Zaludu Budha, Hristos, Mahler i Skrjabin«. Mahlerova je glazba za Krležu jasan izraz građanske dekadencije: »Od Chopina do Mahlera, jesenje umiranje građanske patricijske Evrope: agonija koja traje pedeset godina«. Predbacujući Mahlerovoj glazbi, unatoč njezinoj »orkestralnoj magmi«, da ne gleda stvarnosti u lice i da je »glas estetskog nihilizma koji (...) traži izlaz u egzotičnom kultu kasnog simbolizma i secesije«, K. spram nje zauzima isto čvrsto društveno-kritičko stajalište kao i prema glazbi Debussyja, Stravinskog, Hindemitha i ostalih skladatelja s početka stoljeća.

BIBL. M. K.: Lirika Rainera Marije Rilkea, Hrvatska revija, 1930, 11 i 12; Iz davnih dana. Fragmenti dnevnika iz 1916-1917-1918-1919, Forum, 1972, 3.

Ni. Pk.