Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

MALLARMÉ, Stéphane, francuski pjesnik (Pariz, 18. III. 1842 - Valvins, 9. IX. 1898). Uz A. Rimbauda i P. Verlainea glavni predstavnik franc. simbolizma. Lirik velike erudicije: teži univerzalnoj sintezi svih umjetnosti; poezija treba oslobađati čovjeka od vulgarnosti te rafiniranom riječi upućivati na isprepletenost pojava i tako otkrivati vječne ideje. Ističu se dvije poeme: 1871. objavio je Herodijadu, a 1876. Faunovo poslijepodne. Poetski tekst Bacanje kocke neće ukinuti slučaj, bitno je utjecao na pjesništvo XX. st. Inspirirao je glazbenike i slikare.

Pišući o francuskoj literaturi i modernoj lirici općenito Krleža često spominje Mallarméa; ističe velik utjecaj što ga je taj pjesnik imao na buduće generacije. Poslije Mallarméa, kaže K., u pastoralnim motivima nije se reklo ništa novo, ponavljaju se samo parafraze, od simbolizma sve se »pretvorilo u secesionističku frazu«. Pod pojmom modernizma prepisuje se do danas mallarméizam u evr. lirici. U razgovorima s P. Matvejevićem K. kaže: »Solipsističko poricanje svakodnevne realnosti bilo je genezom Mallarméovih teorema, a on nam je namro i praktičnu primjenu svoje poetike«, tj. »njegovo je djelo postalo putokaz za hermetičku poeziju« kroz cijelo jedno stoljeće.

BIBL. M. K.: Madžarski lirik Andrija Ady, Eseji I, SDMKZ, sv. 18, Zagreb 1961; Predgovor »Podravskim motivima« Krste Hegedušića, Eseji III, ibid., sv. 20, Zagreb 1963; Referat na Plenumu Saveza književnika, Eseji VI, ibid., sv. 24, Zagreb 1967; O stogodišnjici Baudelaireove smrti 1867-1967, Forum, 1967, 9-10;

LIT.: P. Matvejević, Razgovori s Miroslavom Krležom, Beograd 1974, str. 104 i 154.

Lj. Do.