Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

MANET, Edouard, francuski slikar i grafičar (Pariz, 23. I. 1832 - Pariz, 30. IV. 1883). Učio kod T. Couturea; izučavao venecijanske (Tizian), holandske (F. Hals) i španjolske slikare (Velázquez, Goya). Povezujući likovnu tradiciju s novim dostignućima (boja kao vrijednost svjetla) i koncepcijama, stvarao je rafiniranim koloričkim sredstvima izvanredna umjetnička djela (Doručak na travi, 1863; Olimpija, 1865). U drugoj je fazi blizak impresionistima (Argenteuil; U čamcu). Središta njegova zanimanja bili su portreti (E. Zola, S. Mallarmé, B. Morisot), ljudska figura (Lola de Valence, Nana, Pralja) i prizori iz suvremenog života (Bar u Folies-Bergère). Utjecao na evropsko slikarstvo.

Krleža je pisao o Manetu u esejima O smrti slikara Josipa Račića (Književnik, 1928, 8) i O Vladimiru Beciću (Hrvatska revija, 1931, 1) opisujući njihovo školovanje u Münchenu i posebno značenje što ga je Manet imao u Račićevu slikarstvu. Manetovu Olimpiju analizira s osvrtom na građansko društvo francuskog Drugog Carstva (Marginalija uz slike Petra Dobrovića, Savremenik, 1921, 4). Raspravljajući o estetici i političkoj tendenciji piše i poseban esej Manetova barikada o njegovoj litografiji iz vremena Pariške komune (99 varijacija na razne teme, Republika, 1959, 2-3).

M. Pet.