Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

MAURIAC, François, francuski književnik (Bordeaux, 11. X. 1885 - Pariz, 1. IX. 1970). Pisac kršćanske orijentacije; u II. svj. ratu pristupio je pokretu otpora, surađivao u ilegalnom tisku te objavio Crnu bilježnicu. Zagovarao je nacionalnu i vjersku snošljivost te bio protivnik kolonijalizma. Moralist, u svojim djelima naglašava iskrenost i humanost lica rastrganih raznim konfliktima, ali spremnih na žrtve, uzvišenost i patnju. Objavio knjige poezije (Sklopljene ruke, 1909; Zbogom mladosti, 1911) te mnogobrojne romane (Poljubac gubavcu, 1922; Pustinja ljubavi, 1925; Thérèse Desqeuyroux, 1927. i dr.). Pisao i drame i eseje, knjiž. kritike, djela iz religijske povijesti. Dobio Nobelovu nagradu za književnost 1952.

Krleža zapaža kako u zapadnoeuropskoj literaturi ima sve više humanističkih pokreta i pisaca moralista, a tu ubraja i Mauriaca, koji su, premda vjeruju u »Nebesku Milost«, istodobno »politički angažirani na Ljevici«. Ironično se odnosi prema Mauriacu kad kaže da jedino starog Mauriaca zabrinjava opadanje vjerskog utjecaja s obzirom na vrlo jak razvitak znanosti. Govoreći o starosti, uzima Mauriaca kao primjer starca koji se svim silama trudi da do zadnjeg trenutka ostane svjež i duhovit, ali to, kako kaže, nikome ne pomaže, jer će mladi ili oni koji dolaze uvijek biti »negativno pristrani na štetu starkelja«.

BIBL. M. K.: Razgovor o demokraciji, o humanizmu i o socijalizmu. Razgovor o socijalizmu, Eseji IV, SDMKZ, sv. 21, Zagreb 1963, str. 276; Fragmenti dnevnika iz godine 1967, Forum, 1972, 6; Fragmenti dnevnika iz godine 1969, ibid., 1973, 3.

Lj. Do.