Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

MURTIĆ, Edo, slikar i grafičar (Velika Pisanica, 4. V. 1921). Prelazeći tijekom desetljeća razne faze, Murtićevo je slikarstvo uvijek sadržavalo samosvojnu jezgru kolorizma i naglašene ekspresivnosti. I apstraktna i figurativna ostvarenja svjedoče o dodiru s najsuvremenijim međunarodnim zbivanjima. Napose pedesetih godina njegovo je stvaralaštvo odigralo bitnu ulogu na domaćoj likovnoj sceni.

Murtić je oblikovao ovitak za posljednji Krležin roman Zastave (SDMKZ, Zagreb 1967). Tekstualni dio rješenja (ime autora i naslov) organizirao je tako da oponaša vijorenje zastave, a ispod toga smjestio je apstraktnu kompoziciju koja predočuje neku vrstu sraza, sukoba; oba elementa karakterizira izrazita dinamika. O Murtiću je, pak, K. progovorio polemički još na Plenumu Saveza književnika Jugoslavije što je održan u Beogradu 10-13. XI. 1954 (Referat na Plenumu Saveza književnika. Tekst govora u okviru diskusije, Eseji VI, Zagreb 1967), potaknut novinskim osvrtom J. Depola na Murtićevu izložbu u Umjetničkom paviljonu. O tim slikama sudi kao o »zastranjenju ukusa«, ponavljajući svoj poznati animozitet prema apstrakciji, koja mu je i tom prigodom »dosadna i nerazumljiva«. Pravi povod za tako kategorično odbijanje naći ćemo, međutim, u plenumskom istupu nekih mlađih srpskih književnika (npr. B. Mihailovića-Mihiza), koji su Krleži otvoreno predbacili nerazumijevanje suvremenog slikarstva i pjesništva, što se, pak, prelomilo na Murtiću kao primjeru koji se našao pri ruci.

A. Žč.