PAŠIĆ, Nikola

PAŠIĆ, Nikola, političar i državnik (Zaječar, 19. XII. 1845 - Beograd, 10. XII. 1926). Suosnivač i dugogodišnji predsjednik Radikalne stranke, predsjednik vlade Srbije (1891-92, 1904-05, 1909-11, 1912-18) i Kraljevine SHS (1921-26). Prvotno pristaša socijalističke i radikalno-demokratske ideologije S. Markovića. Nakon timočke bune (1883) osuđen je u odsutnosti na smrt, ali je kasnije pomilovan. Po povratku na političku scenu zastupa monarhističke velikosrpske ideje. Uz regenta A. Karađorđevića odgovoran je za pokretanje Solunskog procesa 1917. Nakon 1918. dosljedno zastupa hegemonističku, centralističko-monarhističku koncepciju uređenja i funkcioniranja države. Nerado pristaje na ujedinjenje južnih Slavena jer teži proširenoj Srbiji, opravdavajući to najprije nužnošću da Srbija mora dobiti kompenzaciju za Makedoniju (1915), a potom teorijom da se nova država može temeljiti isključivo na dokazanoj državotvornosti Srba.

Krleža o Pašiću piše bez imalo simpatija, što je razumljivo s obzirom na činjenicu da je riječ o političaru koji je bio jedan od glavnih kreatora vidovdanskog režima. K. smatra da Pašić uopće nije vjerovao u jugoslavenstvo, smatrajući ga »crno - žutom« idejom usmjerenom protiv Srbije i srpstva. Zato i nije bio odlučan zagovornik ideje o rušenju Austro-Ugarske, što K. dokazuje činjenicom da se Pašić dugo nije htio otvoreno izjasniti o ujedinjenju, tj. o načinu na koji bi se ono provelo, kao i njegovim kombinacijama iz 1917. o potpisivanju separatnog mira s Monarhijom, u interesu kojega je bio iniciran Solunski proces. K. doživljava Pašića kao sumnjičavog, krajnje proračunatog političara, spremnog da sve ideale podredi interesima politike Radikalne stranke, te ga stoga uspoređuje sa Shylokom (Slom Frana Supila).

BIBL. M. K.: Slom Frana Supila, Književnik, 1928, 2; Jugoslavensko pitanje u Prvom svjetskom ratu 1914-1918, Eseji V, Zagreb 1966; O parlamentarizmu i o demokraciji kod nas, Republika, 1953, 6; Zastave I-V, SDMKO, Sarajevo 1976.

Mo. St.