ŠANTIĆ, Aleksa, književnik (Mostar, 27. V 1868 -Mostar, 2. II. 1924). Pisao elegične ljubavne i rodoljubne pjesme te dramolete u stihu (Pjesme, 1891, 1895, 1901, 1908; Pod maglom, 1907; Hasanaginica, 1911; Na starim ognjištima, 1913). Prevodio H. Heinea, F. Schillera i dr.

Šantić je cijenio Krležinu poeziju. U pismu V. Ćoroviću, uredniku Književnog juga, iz listopada 1920, govoreći o Vojnoviću, Domjaniću i Nazoru, ističe: »No čini mi se da će im svima odnijeti barjak g. Miroslav Krleža, sudeći po ovoj njegovoj lepoj pesmi ’Sodomski bakarni’ i onom njegovom ’Panu’ što je u knjizi, čini mi se, prošle godine štampan. Ovaj je čovek od budućnosti, i ima sve uslove da postane veliki pesnik«. (N. Ljubinković, Nepoznata Šantićeva pisma, Putevi, 1968, 6). K. je posjetio Šantića u travnju 1923. i razočarao se jer se bard njegove mladosti, čije je stihove čitao po peštanskim kavanama, još uvijek zanosio dekorativnom romantičnošću koju je on prevladao i »prebolio još kao deran«. Tim je susretom potaknut članak Aleksa Šantić (Književna republika, 1924, knj. I, br. 3) u kojem se od Šantića oprašta s neugodnim osjećajem da su »lovorom ovenčani prvaci i pesnici ljudi kratkovidni provincijalni trgovački pomoćnici, intelektualna sirotinja«. Članak je bio povodom mnogih napada na Književnu republiku (V. Lunaček, J. Palavestra, I. Nevistić, M. Ćurčin).

M. Mat.