TELEVIZIJA

TELEVIZIJA. U Hrvatskoj televizija otpočinje s emitiranjem 1956, a već je 1958. Krleža dočekao svoju televizijsku premijeru. Time su »diplomatski odnosi između Krleže i novog masovnog medija televizije bili uspostavljeni« (M. Jović, Krležina literatura i novi estetski medij televizije, Republika, 1973, 6). Poznato je da je K. i prema filmu pokazivao stanovit zazor, uskraćujući redatelju V. Pogačiću ekranizaciju Povratka Filipa Latinovicza, a G. Paru da na platno prenese Sprovod u Theresienburgu. Razumljiv je otpor dramatičara i pripovjedača prema takvoj realizaciji njihovih djela koja nužno (po logici medija za koji nisu bila izvorno napisana) zahtijevaju adaptaciju nad kojom sam autor više nema zadnju riječ. Taj otpor, štoviše sumnjičavost prema kulturnoj vrijednosti televizije, Krležu neće nikada potpuno napustiti. Pokloni li se vjerodostojnost zapiscima E. Čengića, o televiziji će reći da je »strahovito blesavo brbljanje izvan vremena i prostora« (E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I, Zagreb 1985, str. 105). »Nemoj mi spominjati nikakvu televiziju ako želiš da budemo prijatelji« (ibid., I, str. 70). I njegovo dosljedno odbijanje svakoga televizijskog intervjua ima svoju argumentaciju: »Nije dobro, ako hoćete i nehumano je bolesnog i iscrpljenog starca dovesti na ekran« (ibid., III, str. 113). S vremenom, međutim, i sam K. nehotice postaje televizijskom publikom, »i to ja, koji sam u početku mrzio televiziju, smatrajući je aparatom za zaglupljivanje« (ibid., I, str. 105). Mozaičnost televizijskog programa privlači i njega, pa tako komentira emisije o znanosti, prati talijanski kviz, operaciju srca, dokumentarce o divljim životinjama, da bi jednoga dana, poput svakoga gledatelja rekao: »Moja ljubimica, najsimpatičnija Gabi Novak...« (ibid., I, str. 106). Sve to ne može zavarati: pošto je dočekao i relativno vrlo uspjele televizijske adaptacije svojih djela, prema samomu mediju zadržat će i dalje vrlo oprezan i dvosmislen odnos. Potpuno je svjestan njegove sugestivne i manipulativne, političke moći, o čemu svjedoči zapis iz Dnevnika 1958-69 (Sarajevo 1977, str. 484): »TV je velesila. Sve što TV govori to su litanije, TV je pop pred oltarom, služi svetu misu, a narod na koljenima pobožno se klanja. Sveta TV, moli za nas!« S druge strane, svjestan je i goleme komunikativne moći koja bi njegovo djelo i poglede mogla približiti i onima koji ga nikada nisu čitali. Susret televizije kao medija i Krleže kao autora bio je unatoč svakoj njegovoj dilemi neizbježan. Dana 30. III. 1958, kao prvo Krležino djelo uopće, na televizijskim se ekranima pojavila studijska adaptacija Maskerate u izvedbi ansambla varaždinskoga kazališta. Režiser predstave bio je S. Andres, a u glavnim ulogama nastupili su S. Langerholz, I. Rogulja i I. Serdar. Od tog datuma pa sve do danas Krležino je djelo uglavnom kontinuirano prisutno u obrazovnim, dokumentarnim i kontaktprogramima, te posebno u prijenosima i adaptacijama kazališnih predstava, u obliku televizijskih drama i serija stvorenih po njegovim izvornim dramskim ili proznim djelima, ili prema posebno pisanim scenarijima u kojima se spajaju motivi iz više Krležinih djela. Nastojanje da se u glavnim obrisima utvrdi kronologija izvedbi Krležinih djela na televiziji, može nam pružiti određene odgovore na pitanja o recepciji, dakle o preferencijama publike i samih televizijskih autora, jednako kao o službenome ali i stvarnome intelektualnom statusu njegova stvaranja i djelovanja u sredini.

Do pojave sljedećeg Krležina teksta na televiziji proći će dvije godine: 27. IV. 1960. emitirana je prva autentično televizijska prilagodba jedne Krležine novele u obliku televizijske drame. Scenarist I. Štivičić i redatelj I. Hetrich realizirali su Vražji otok, a u glavnim ulogama nastupili su I. Šubić, A. Ćejvan, S. Langerholz, J. Gregorin, J. Ličina, P. Bogdanović, J. Martinčević i V. Balen. Stanka od gotovo dvije godine nije i šutnja: ako na ekranu neko vrijeme nema Krležinih djela, televizijska kronologija pokazuje daje to uvijek samo vrijeme pripreme. Već 12. V 1961. na programu je prijenos iz Zagrebačkoga dramskog kazališta: redatelj I. Hetrich, i sam učenik B. Gavelle, prihvatio se posredovanja već klasične učiteljeve režije Krležine drame U logoru, u kojoj su u glavnim ulogama nastupili D. Krča, S. Lasta, J. Marotti, V. Drach, F. Šovagović, P. Kvrgić, I. Serdar, Z. Rogoz, V. Žagar-Nardelli, M. Šerment i dr. Iste godine, 26. VI, televizija će emitirati i sljedeći pothvat scenarističko-redateljskog para Štivičić-Hetrich. Bit će to drama Vučjak, u tumačenju V. Dracha, M. Nikolić, F. Šovagovića, Lj. Kapora, I. Šubića, Lj. Galica, V. Leljaka i Ž. Egrenyi. God. 1963. bilježi 14. I. i novu televizijsku adaptaciju Maskerate: riječ je o predstavi ansambla Zadarskoga kazališta u režiji B. Jerkovića, a u glavnim ulogama javljaju se L. Latinger, B. Jahić-Alibegović i Dž. Alibegović. Televizijsku realizaciju vodio je Z. Bajsić. Dana 20. V. scenarist I. Štivičić, u režiji M. Fanellija, prvi put izlazi s izvornim televizijskim scenarijem Kandidat smrti, napisanim po načelu spajanja više Krležinih motiva u novu cjelinu. Riječ je o kontaminaciji novela In extremis i Smrt Tome Bakrana. U svom potonjem radu na Krležine teme Štivičić će se vraćati tom dramaturškom načelu, očito ne bez piščeva odobrenja, što pokazuje da je i autor na određen način shvatio i prihvatio polazišta specifične televizijske dramaturgije. Iste je godine, 21. X, na rasporedu Leda, još jedna antologijska predstava realizirana kao prijenos iz HNK u Zagrebu. Redatelj i scenograf je B. Stupica, u glavnim ulogama su R. Bašić, J. Dijaković, I. Dabetić, V. Drach, M. Župan, J. Grujić, D. Gall, A. Hercigonja i E. Kutijaro. Televizijsku realizaciju obavio je I. Hetrich. Potrebno je napomenuti kako ne postoje snimke navedenih emisija - one pripadaju u tzv. predmagnetoskopsko doba hrvatske televizije kad su se prijenosi predstava, televizijske adaptacije postojećih kazališnih izvedaba i izvedbe izvornih televizijskih scenarija odvijali jednokratno i »u živo«. Ali dvije televizijske izvedbe Krležinih djela u 1961. a čak tri u 1963. već govore dovoljno o frekvenciji Krležina stvaralaštva na televiziji, kao i o tome da je TV u Krleži ugledala svog autora kojega nakon početnog prodora više neće napustiti. Tijekom sljedeće dvije godine Krleže i opet na TV nema; međutim, iz razgovora lista Studio sa scenaristom Štivičićem 9. X. 1965. doznaje se da je K. adaptaciji novele Vražji otok i televizijskoj drami Kandidat smrti dao »prolaznu ocjenu«. Pregovaralo se o televizijskoj adaptaciji Tri kavalira gospođice Melanije, ali do realizacije tog teksta nije nikada došlo. Dana 16. VI. 1966. TV Zagreb, u okviru školskog programa, od studija Ljubljana preuzima emisiju Balade Petrice Kerempuha. O emisiji nema drugih podataka, ali to znači da prva emisija koju je hrvatska publika vidjela o tome Krležinu djelu nije bila ostvarena u Zagrebu. Sljedeća, 1967. god., bilježi 23. III. važan datum: prikazani su dramatizirani odlomci netom izašla romana Zastave. Tumači novih Krležinih likova bili su F. Šovagović, R. Šerbedžija i H. Buljan. Emisiju je koncipirao i režirao M. Fanelli. Kako je 1968. K. proslavljao 75. rođendan, obrazovni program TV Zagreb je 6. IV. u okviru emisije posvećene Krležinim domobranskim novelama emitirao dramatizirane odlomke iz novela Tri domobrana i Domobran Jambrek, u režiji D. Marušića. Potom je, 25. V, u okviru istog programa prikazana emisija Tragom kajkavske poezije, u kojoj je uz izvedbu odabranih Krležinih balada bio prikazan i crtani film Z. Boureka I videl sem daljine meglene i kalne. U čast Krležine obljetnice, TV Zagreb preuzima 4. VII. prijenos iz Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu: riječ je o scenskoj adaptaciji romana Na rubu pameti, u režiji M. Miloševića te s Lj. Tadićem i M. Crnobori u glavnim ulogama. Nekoliko dana kasnije, 9. VII, TV Zagreb emitira svojevrstan raritet: filmsku snimku čuvene Gavelline predstave U logoru, s istim ansamblom ZDK koji je već bio nastupio na televiziji u svibnju 1961. Krležinu jubileju pridružuje se 18. XII. i TV Sarajevo. U emisiji Riječi koje mijenjaju svijet glumac S. Pašalić izvodi monologe baruna Lenbacha iz drame U agoniji. TV Beograd 17. II. 1969. u zajedničkom programu prikazuje za televiziju prilagođenu verziju drame U agoniji, u izvedbi ansambla Jugoslovenskoga dramskog pozorišta. Redatelj je bio T. Tanhofer, a uloge su tumačili M. Crnobori (Laura), S. Žigon (Križovec) i V. Starčić (barun Lenbach). Po treći put te godine televizijsko gledateljstvo ima prigodu susresti se s nekim Krležinim djelom 7. IV: emitira se televizijski film Adam i Eva, redatelja M. Fanellija. Interpreti glavnih uloga su A. Karić i Z. Črnko. Da bi odgovorio elementima fantastike u toj legendi, Fanelli je snimio klasični 35 mm film. I dalje ostaje otvorenim pitanjem zašto TV nije prišla Krležinim Legendama svojim praktično neograničenim tehničkim sredstvima, nego se poslužila filmom ili televizijskim adaptacijama već postojećih kazališnih izvedaba. U 1970. god. potrebno je izdvojiti emisiju Film, teatar i... (28. I), u kojoj se kritičarka M. Gotovac poslužila televizijskim sredstvima da bi usporedila »Dvije Laure«, onu M. Župan u režiji G. Para, te onu N. Rošić u režiji V. Gerića. Dana 8. III. 1971. prikazana je nešto skraćena televizijska snimka predstave Balade Petrice Kerempuha, u izvedbi HNK iz Zagreba, u režiji M. Škiljana koji je vodio i televizijsku realizaciju. Uz ostale nastupili su Z. Crnković, V. Drach, F. Šovagović, I. Serdar i K. Valentić. Te se godine na televiziji u okviru zabavno-glazbenih festivala i emisija pojavljuju i uglazbljene verzije pojedinih tekstova iz Balada.

Leksikografski je zavod 1972. obilježio 20. obljetnicu postojanja, pa je TV Zagreb svoju emisiju Objektiv 350 od 8. VI. posvetila tom jubileju, radu Zavoda i Krležinu leksikografskome radu. U emisiji je emitiran govor J. Broza-Tita prigodom predaje odlikovanja Krleži i Krležin odgovor: koliko je poznato, to je jedini televizijski ili filmski materijal u kojem je Krležu osobno moguće doživjeti slikom i glasom istovremeno. O Krležinu djelovanju i radu Zavoda govorili su B. Koneski, D. Kermauner, R. Čolaković, B. Ćopić, R. Podhorsky, M. D. Grmek, V. Brajković, A. Mohorovičić i dr. Emisiju su realizirali urednik N. Petrak i redatelj M. Feman. Te su se godine više puta u časopisu Forum pojavili i opsežni ulomci Krležina dnevničkog opusa, pa je emisija Slikom o riječi od 19. X. uglavnom bila posvećena karakterističnim dijelovima Krležine dnevničke proze, a kroz njih je vodio P. Matvejević. God. 1973. K. će navršiti 80 godina života, te će njegovo djelo i osoba biti u središtu pozornosti i za televiziju: 30. IV. TV Zagreb emitira Ledu, snimku predstave HNK iz Zagreba, u režiji P. Šarčevića koji potpisuje i televizijsku realizaciju. U glumačkoj su postavi B. Buzančić, J. Ličina, E. Gerner, Z. Crnković, N. Rošić i dr. Istim povodom, 26. V, školski program TV Zagreb prikazuje televizijski film Vedute Krležina Zagreba. Scenarij, zasnovan na tekstu Djetinjstva u Agramu, napisao je S. Vereš, a redatelj je bio Z. Sudović. Uz prikazivanje filma, o Krležinu doživljaju Zagreba govorio je M. Matković, a tekstove su interpretirali N. Subotić, Z. Crnković, F. Šovagović i V. Drach. U svečarskom ozračju reprizira se 26. VI. i televizijski film M. Fanellija Adam i Eva; 4. VII. emisija U prvom planu, uz dokumentarni materijal o povijesnom ozračju u kojem nastaje Krležino djelo, bila je posvećena značenju njegove pojave. U okruglom stolu sudjelovali su P. Matvejević, I. Mandić, M. Mirić, G. Paro i N. Petrak. Televizijsku realizaciju vodio je T. Kurelec. Kako su te godine na Dubrovačkim ljetnim igrama bili izvedeni Aretej (premijerno) u režiji G. Para, te Kraljevo (predstava DK »Gavella« u režiji D. Radojevića), sve emisije posvećene festivalu donijele su dramatizirane odlomke spomenutih predstava. Emisija Svijet teatra, primjerice, 15. VIII. bila je u cijelosti posvećena dubrovačkim izvedbama Areteja i Kristofora Kolumba. O djelima i izvedbama govorili su M. Matković, G. Paro i S. Selenić (autor emisije M. Feman). Dana 8. X. emitirana je naposljetku i 80-minutna snimka dubrovačke predstave Kristofor Kolumbo u režiji G. Para. Televizijsku verziju ostvario je također G. Paro. Uloge su i na malom ekranu tumačili B. Boban, M. Vojković, M. Bahmec, Z. Lepetić, R. Buljan, D. Meštrović, F. Šovagović, Z. Rajčić, K. Šarić, D. Mejovšek i dr. Jubilarna Krležina godina zaokružena je 24. XII. spektakularnom snimkom Golgote, koju je u tvorničkoj hali »Rade Končar« uprizorio redatelj B. Jerković, a za televiziju adaptirao M. Fanelli. Glavni interpreti bili su P. Kvrgić, D. Meštrović, M. Šerment, Š. Guberina, M. Aleksić, M. Dragović i dr.

God. 1974. bilježi karakterističan predah: 31. I. prikazuje se polusatna emisija Krležin teatar danas, u kojoj poznati redatelji i glumci govore o zanatskim problemima što ih pred njih kao izvođače postavlja Krležina dramaturgija; autor emisije bio je kritičar D. Vukov Colić. TV Sarajevo 9. IX. posvećuje emisiju Književni klub pojavi dvaju kola odabranih djela M. Krleže. S obzirom na Krležu nešto bogatija 1975, televizijski je zanimljiva po pokušaju da se u kasnom petnaestominutnom terminu, na 2. programu a pod zajedničkim naslovom Živa riječ, Krležini tekstovi približe široj publici. Uz podnaslov Miroslav Krleža: Tema s varijacijama, sugestivni čitač Krležine rečenice F. Gospodnetić predstavljao je publici svoj izbor Krležinih tekstova. Značajna je učestalost: emisije su prikazivane 5, 12. i 26. I; 2, 9, 16. i 23. II; 30. III; 6, 13, 20. i 27. IV, te 4. i 11. V. Potom je 2. VI. emitirana televizijska adaptacija predstave Hrvatska rapsodija, u izvedbi ansambla kazališta iz Zenice; 5. VII. prikazana je također televizijska prilagodba predstave zagrebačkog Teatra &TD Pir iluzija, kolaž Krležinih poetskih tekstova. Još jedna predstava istoga kazališta, monodrama Lamentacije Valenta Žganca zvanog Vudriga, u izvedbi M. Budišćaka i režiji M. Međimorca, emitirana je 13. IX. God. 1975. zaokružuje 11. X. prikazana, za televizijski medij iznova promišljena scenska produkcija Balada Petrice Kerempuha, što ju je R. Šerbedžija kao nastavnik na Akademiji za kazališnu umjetnost ostvario sa studentima, a može se označiti prekretnicom u tumačenju toga Krležina djela. Predstava u kojoj su nastupili Ž. Vukmirica, M. Vasari, V. Zima i D. Srića održat će se u više scenskih i televizijskih verzija tijekom sljedeća dva desetljeća.

Iako se u 1976. i 1977. pojavljuje cjelina Zastava, nova postava Vučjaka u HNK i petosveščana Panorama pogleda, pojava i pojmova u redakciji A. Malinara, na televiziji se nije pojavila neka znatnija produkcija Krležinih djela. Ali kako je 1978. bila jubilarna godina, televizija se vrlo intenzivno uključila u obilježavanje 85. obljetnice Krležina života i rada. Tako je 22. III. prikazan novi polusatni televizijski film redatelja Z. Sudovića Pismo iz Koprivnice, nadahnut istoimenim Krležinim tekstom. Zatim će 25. IV. televizijska publika vidjeti prvi dio snimke Areteja, predstave u izvedbi dubrovačkoga festivalskog dramskog ansambla u režiji G. Para. Televizijsku adaptaciju i realizaciju vodio je Z. Mesarić, a igrali su T. Lonza, M. Martinović, N. Rošić, M. Podrug Kokotović, B. Pleša, R. Marković, R. Bašić i B. Boban. Drugi dio snimke Areteja prikazan je sljedećeg dana, 26. IV. U toj se adaptaciji između dijelova pojavljuje i redatelj G. Paro kao tumač i vodič kroz radnju Krležine drame. Nadalje, 25. V emitirana je prigodna emisija Krležinih tekstova o J. Brozu. Interpretirao ih je G. Matović u režiji M. Fanellija. U dokumentarnoj emisiji S pozornice, 21. VI, posvećenoj radu Dramskoga kazališta »Gavella«, izvedeni su odlomci iz predstava U logoru i Kraljevo (urednik N. Vončina, režiser T. Radić). Središnji je društveni događaj televizijski prijenos svečane akademije u povodu 85. Krležina rođendana iz Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Scenski kolaž tekstova priredio je N. Turkalj, interpretatori su R. Šerbedžija i Lj. Tadić u režiji K. Spaića. Televizijsku realizaciju obavlja A. Miladinov. Središnji je pak umjetnički događaj za televiziju velika televizijska produkcija Smrt Tome Bakrana, po scenariju I. Štivičića i u režiji E. Galića. Prvi dio u trajanju od 75 minuta emitiranje 10. VII, a tjedan dana poslije, 17. VII, prikazanje i drugi dio u trajanju od 90 minuta. Uloge tumače P. Božović, M. Nadarević, M. Brlečić, Lj. Tadić, B. Buzančić, I. Serdar, D. Milivojević, V. Dulić, L. Golob, T. Verdonik, I. Appelt, K. Zidarić i mnogi drugi. Potom je 31. VII. emitirana snimka legende Michelangelo Buonarroti, predstave iz repertoara banjolučkoga Narodnog pozorišta Bosanske krajine, u režiji B. Jerkovića. TV Beograd je 10. VIII. emitirala emisiju Krleža i film, u trajanju od dva i pol sata: filmski kritičar S. Novaković predstavio je Krležu kao autora scenarija za filmove I videl sem daljine meglene i kalne Z. Boureka, Petar Dobrović S. Petrovića i Krsto Hegedušić M. Femana. U cijelosti je prikazan film Put u raj redatelja M. Fanellija, snimljen po Krležinu izvornom filmskom scenariju. U okviru obrazovnog programa prikazana je 21. IX. te 11. i 23. XI. polusatna emisija autora V. Švacova o drami U agoniji: nizom dramatiziranih ulomaka raščlanjuje se dramska struktura djela i njegova scenska povijest. Nova dokumentarna emisija redatelja Z. Sudovića Portret Miroslava Krleže (70 minuta), predstavljena 30. XI, obuhvaća dokumentima i svjedočanstvima životni luk pisca i čovjeka Krleže. Odjeci jubileja nastavljaju se i tijekom 1979: repriziraju se film Vedute Krležina Zagreba (21. IV), dramska produkcija Smrt Tome Bakrana (24. V) i emisija o drami U agoniji (10. IX); 17. XI. prikazana je emisija Krleža - njim samim po scenariju S. Vereša, a u režiji B. Slanine. Uz filmske dokumentarne umetke, fotografije, pisma, knjige i rukopise, tekstove su kazivali R. Šerbedžija, V. Drach i T. Lonza. Kao curiosum može se spomenuti da je čak u kvizu iz studija TV Beograd (dakle u emisiji namijenjenoj najširem gledateljstvu) predmet natjecanja bilo »poznavanje pjesništva Miroslava Krleže«.

God. 1980. pripada opet karakterističnim pauzama, a 17. I. 1981. K. se vraća emisijom Mladić nosi svoje pjesme na ogled: glumac M. Rupčić kazivat će stihove nastale 1926-31, te pjesmu Evropa 1942 (režija M. Puhlovski). Dana 17. V. TV Zagreb emitira snimku Areteja, predstave Narodnog pozorišta Bosanske krajine iz Banja Luke, u režiji G. Mirkovića i s A. Ćejvanom u naslovnoj ulozi. Dana 29. XII. 1981, u 89. godini, umro je M. Krleža. Sprovod pisca bio je 4. I. 1982; posredovan je najširem gledateljstvu velikom televizijskom reportažom u stilu najoficijelnijega društvenoga i državnoga, dakle političkog događaja. Te je godine, 21. VI. emitirana emisija Krležin portret Tita u režiji B. Ivande, inače kolaž već poznatih Krležinih tekstova. Od glumaca sudjelovali su B. Buzančić, S. Lasta, Z. Vitez, Z. Zoričić, T. Knezić i dr.; 20. IX. prikazana je drama U agoniji, izvedba Beogradskoga dramskog pozorišta, s dopisanim trećim činom (režija A. Ognjanović, televizijska adaptacija A. Milošević, glavne uloge N. Ognjanović, S. Žigon i P. Bogatinčević). U dokumentarnoj emisiji pod naslovom Križovec (20. IX, TV Beograd), glumac B. Drnić interpretirao je lik Križovca iz drame U agoniji i patra Silberbrandta iz Gospode Glembajevih. Pod naslovom S Krležom po Budimpešti, a u povodu prve obljetnice Krležine smrti, emitirana je 28. XII. emisija posvećena romanu Zastave, snimljena uz sudjelovanje madžarske TV, s temom Budimpešte kao pozornice na kojoj se kreću likovi romana. O odnosu Krleže i toga grada govorio je istaknuti madžarski pjesnik Gy. Illyés. Autor emisije bio je publicist Đ. Zelmanović, redateljica Z. Bujan Kovačević. S televizijskih ekrana K. ne silazi ni 1983: pod naslovom Soba za odmor prikazana je nova adaptacija legende Adam i Eva redatelja T. Radića, koji je zbivanje prenio u aktualnu modernu svakodnevicu. Uloge su tumačili N. Abrus, M. Kohn, V. Dulić, D. Krča i Ž. Potočnjak. Krležin portret Tita, redatelja B. Ivande, repriziran je 1. V; 18. i 19. XI. obrazovni program dramatiziranim ulomcima interpretira strukturu legende Kraljevo; 29. XII. na rasporedu je Večer posvećena Miroslavu Krleži, u dva dijela. Prvi dio, Krleža u videomedijima (autor M. Fanelli), pozabavio se Krležinim djelima na filmu i televiziji: prikazani su odlomci Kraljeva, Areteja, Kristofora Kolumba i Maskerate, a o tekstovima i izvedbama govorili su M. Matković, S. Selenić, J. Vidmar i Lj. Ristić. U drugome dijelu prikazana je monodrama (kolaž tekstova) Krležin obračun s nama, u izvedbi R. Šerbedžije i televizijskoj režiji E. Galića.

Uspjelim realizacijama Krležinih djela na televiziji pridružio se 11. III. 1984. prvim dijelom velike produkcije drame U logoru redatelj i scenarist B. Ivanda. Slijedeći Štivičićev dramaturški recept, prožeo je svoj televizijski film motivima iz Krležinih domobranskih novela, upotpunjujući komorne elemente Krležina kazališta dojmljivim prizorima bitaka i ratnoga kaosa. U glavnim ulogama bili su B. Alić (Horvat), K. Šarić (Walter), B. Diklić (Gregor), V. Dulić (Agramer) i dr.; drugi dio prikazan je 18. III. Te godine TV Zagreb izlazi 22. VI. i s velikim dokumentarnim projektom naslovljenim Krleža u videomedijima, u devet nastavaka, po zamisli i u realizaciji M. Fanellija. Prvu emisiju, Glembajevi na televiziji, vodio je beogradski redatelj M. Belović. M. Dimitrijević interpretirala je tekstove o barunici Castelli iz proza i drame o Glembajevima, S. Žigon govorio je o svom iskustvu glumca i redatelja drame U agoniji. Prikazani su inserti te drame u izvedbi moskovskoga Malog kazališta. Slijedili su prizori Lede u izvedbama Slovenskoga narodnog gledališča iz Ljubljane, HNK iz Zagreba, te teatra Vahtangov iz Moskve. Sansone na Krležine stihove izveli su A. Dedić i L. Kos. Sljedećeg dana, 23. VI, prikazana je i nova televizijska Maskerata u izvedbi ansambla HNK iz Zagreba, u režiji E. Tomičića, s D. Miletić, B. Bobanom i B. Buzančićem u glavnim ulogama. Umetnuti prizori karnevala u koreografiji M. Vikića pretvorili su dramaturški jednostavnu legendu u televizijski spektakl. Iduća emisija dokumentarnog ciklusa pod naslovom Prema drugoj obali emitirana je 29. VI. Prema scenariju S. Vereša obuhvaćeni su »pozitivni i negativni junaci, političko izdajstvo, biblijski motivi«, ilustrirani ulomcima iz Golgote i iz Smrti Tome Bakrana. U razgovoru su sudjelovali V. Visković, P. Matvejević i I. Stivičić. Vremena meglena, treća emisija tog ciklusa, prikazana 6. VII, bila je posvećena Baladama Petrice Kerempuha. Prikazana su tri pristupa Baladama: Šerbedžijin-Ristićev, Škiljanov i Bourekov. Emisiju je vodio J. Kaštelan, sudjelovali su spomenuti redatelji, tekstove su tumačili V. Drach, J. Marotti i N. Subotić. U emisiji je pročitan i odlomak Dijalektičkog antibarbarusa usmjeren na obranu Balada, te pismo madžarskog prevoditelja tog djela Z. Csuke, a slovenski pisac J. Kozak evocirao je prvo Krležino čitanje Balada skupini slovenskih prijatelja. Pozornica na ekranu, četvrta emisija u nizu (13. VII), pozabavila se snimkama kazališnih predstava i problemima prezentacije Legendi. Prikazani su ulomci Kraljeva, Areteja i Kristofora Kolumba. Scenarist i voditelj bio je G. Paro, sudjelovali su M. Matković, S. Selenić, J. Vidmar i Lj. Ristić. Liriku iz Legendi čitao je M. Nadarević. Peta emisija od 20. VII. bila je posvećena usporedbi raznih televizijskih i kazališnih verzija Adama i Eve; 27. VII. prikazana je i šesta emisija pod naslovom Jeka Galicije. O toj Krležinoj temi govorili su M. Matković i N. Batušić, uz voditelja B. Hećimovića. Prikazani su inserti iz predstave Galicija u izvedbi HNK iz Zagreba, televizijskog filma U logoru B. Ivande, te iz Tanhoferove filmske snimke Gavelline režije iste drame (1953). Stihove su kao povezno tkivo emisije kazivali T. Rališ i M. Nadarević. Krleža i film bila je tema sedme emisije od 3. VIII; 10. VIII. prikazana je emisija Dramske i TV-adaptacije Krležinih tekstova. Scenarist i voditelj bio je beogradski književnik S. Lukić, uz sugovornike P. Vranickog, A. Flakera i I. Štivičića. Prikazano je obilje dokumentarnog materijala, uz ulomke iz televizijske drame Vučjak (režija E. Galić), sekvence iz drame Na rubu pameti (redatelj S. Stefanović Ravasi, glavna uloga Lj. Tadić), a u studiju su za tu prigodu izvedeni fragmenti predstave Banket u Blitvi (režija G. Paro, glumci zagrebačkoga HNK Z. Zoričić, M. Krivokapić, Z. Crnković, D. Ljuština i dr.). Karakteristična stanka koja se iznova javlja 1985, uz nužnu reprizu obrazovnih emisija o Krleži (primjerice o strukturi dramske legende Kraljevo, 31. V), donosi i najavu novoga velikog projekta: 18. XI. prikazana je pokusno (a najavljena kao epizoda velike televizijske serije u petnaest nastavaka pod naslovom Putovanje u Vučjak) samostalna dramaturška cjelina naslovljena Horvatov izbor. Bio je to samo dio opsežne serije najavljene za 1986, u režiji E. Galića, a prema scenariju I. Štivičića, koji je nastao »po motivima drame Vučjak, po zapiscima i dnevnicima iz godine 1918, te po povijesnim dokumentima o I. svj. ratu«.

God. 1986. navršilo se pet godina od Krležine smrti, što televizija ne propušta obilježiti. Na programu je TV Sarajevo 24. II. drama Ja sam ormar starinski, autorice S. Jelčić Ivanošić i redatelja F. Sokolovića. Po motivima poznate Krležine pjesme ispričane su imaginarne sudbine što ih K. spominje, i to iz »subjektivne perspektive jednog ormara«. Među glumcima su B. Frajt, A. Šovagović i I. Mensur; 26. VI. emitira se gotovo trosatna snimka predstave Sprovod u Theresienburgu, u izvedbi Narodnog pozorišta iz Sarajeva, u dramatizaciji i režiji M. Belovića. Glavne uloge: J. Pejaković, N. Omerbašić, G. Savić, Z. Bečić. Krležin scenarij Put u raj i Fanellijeva filmska realizacija tog scenarija bili su 12. i 20. XI. temom polusatne emisije obrazovnog programa TV Zagreb; 28. IX. kreće najveći projekt snimljen po nekom Krležinu djelu, televizijska serija Putovanje u Vučjak scenarista I. Štivičića i redatelja E. Galica. Stvarana je tri godine, a među glumcima su R. Šerbedžija, M. Nadarević, M. Krivokapić, M. Dravić, M. Furlan, B. Alić, B. Miholjević, B. Smiljanić, D. Despot, Z. Krstulović, S. Sokolović, V. Durbešić, Z. Heršak, I. Hajdarhodžić, D. Mitrović, I. Rogulja i dr. Epizode su prikazivane 28. IX; 5, 12, 19. i 26. X; 2, 9, 16, 23. i 30. XI; 7, 14, 21. i 28. XII, te 4. I. 1987. Za trajanja serije Putovanje u Vučjak prikazane su još tri emisije posvećene Krleži: 6. XI. prikazana je snimka predstave Put u raj u izvedbi ansambla HNK iz Osijeka, u režiji G. Para i televizijskoj realizaciji B. Makarovića, a glumili su V. Drach, Z. Zoričić, F. Majetić, D. Lončar, D. Milas, V. Ramljak, M. Katić i dr.; 24. XI, uoči 50. obljetnice prvotiska Balada Petrice Kerempuha, cijela emisija Knjige i ideje bila je posvećena tom Krležinu remek-djelu. O Baladama govorili su V. Žmegač i M. Kuzmanović, a tekstove je tumačila već klasična izvođačka postava: M. Vasari, Ž. Vukmirica, V. Zima i D. Srića; 27. XII, pod naslovom Ples na vulkanima, a u povodu pete obljetnice Krležine smrti, izvedena je jednosatna scenska adaptacija njegovih kazivanja prema zapiscima E. Čengića. Ulomci su govorili »o vlastitom hodu po mukama, o angažmanu književnika, o nacionalnim mitovima, o pitanjima morala i savjesti, stvaranja i slobode«. Tekstove su čitali R. Šerbedžija, V. Knezović, D. Despot, M. Nadarević, S. Mokrović, Z. Vitez i M. Vasari. Režija: E. Galić.

God. 1987. ne bilježi televizijski ništa novo; tek je 1988, 13. IV. i 7. VII. reprizirana skraćena verzija Plesa na vulkanima, koja s obzirom na umetnutu znatniju količinu Krležine lirike dobiva i novo ime: Predvečerje puno skepse; 10. V. emitirana je emisija Neobjavljeni Krleža, u kojoj publicist E. Čengić govori o sudbini neobjavljenih Krležinih rukopisa, otkrivajući pritom »nepoznate pojedinosti iz Krležina života«. U emisiju je bio ukomponiran i Krležin magnetofonski diktat njegova zadnjeg pisma. U srpnju 1988. emitira se velika dokumentarna serija M. Fanellija Krleža u videomedijima, i to 8, 9, 11, 12, 13, 14, 15. i 18. VII; 30. XI. prikazana je pedesetominutna televizijska verzija već poznate scenske izvedbe Balada Petrice Kerempuha u režiji E. Galića; obrazovni program reprizira 26. XII. televizijski film Pismo iz Koprivnice redatelja Z. Sudovića (scenarij S. Vereš). U 1989. Krležu reprizno susrećemo nekoliko puta: 30. i 31. III. te 18. XII, u emisiji Krleža-pjesnik i prozni pisac, njegovo djelo predstavljeno je raspoloživim dramatiziranim ulomcima Banketa u Blitvi, Smrti Tome Bakrana, Puta u raj, Balada Petrice Kerempuha, te Veduta Krležina Zagreba i Pisma iz Koprivnice (režija M. Vučić). Galićevo Predvečerje puno skepse, kolaž zapisaka E. Čengića i Krležine lirike, ponovo je emitirano 29. XII, na dan Krležine smrti.

Godinu 1990. obilježit će opet velika i značajna filmska i televizijska produkcija: riječ je o televizijskoj seriji Glembajevi, redatelja A. Vrdoljaka koji se pojavljuje i kao scenarist, a nastala je uz istodobno snimanje cjelovečernjeg filma kojemu se kao koproducent pojavljuje TV Zagreb. Od tri opsežne epizode prva je prikazana hrvatskomu televizijskom gledateljstvu 7. I, a ostale dvije 14. i 21. I. Glavne uloge tumačili su M. Nadarević, T. Lonza, E. Begović, B. Oman, M. Raguž, Z. Potočnjak, Z. Strmac, Z. Zoričić i dr. U toj istoj godini televizija je izašla s još jednim velikim, premda repriznim pothvatom: ciklusom televizijskih drama prema Krležinim djelima. Smotru je 12. V. otvorio Horvatov izbor, televizijski film tandema Štivičić-Galić; 19. V. emitirana je snimka legende Michelangelo Buonarroti, izvedene na Splitskom ljetu 1977, u režiji Lj. Ristića i koreografiji N. Kokotović. U glavnim ulogama nastupili su B. Cavazza, M. Gutović, H. Borić, N. Abrus, M. Crnobrnja, Z. Pokupec i dr.; 26. V. na rasporedu je još jedna legenda, Kraljevo, u izvedbi ansambla DK »Gavella«, u režiji D. Radojevića, s P. Kvrgićem i S. Sokolović u glavnim ulogama. Treća legenda, Adam i Eva u režiji M. Fanellija, reprizirana je 2. VI. Njoj se 9. VI. pridružila i televizijska adaptacija Maskerate, predstave HNK iz Zagreba u režiji E. Tomičića. Balade Petrice Kerempuha, jedna od filmskih verzija već poznate izvedbe (M. Vašari, Z. Vukmirica, V. Zima, D. Srića), u režiji Lj. Ristića, prikazana je 16. VI; Smrt Tome Bakrana (autori I. Štivičić i E. Galić) emitirana je prvim dijelom 23. VI, a drugi je dio na programu 30. VI; ta drama reprizirana je 6. VII. u okviru prijepodnevnog programa. Televizijski film B. Ivande U logoru ponovljen je 7. VII; na ekranima se 14. VII. javlja prvi dio Areteja, predstave s Dubrovačkih ljetnih igara u režiji G. Para i televizijskoj obradi Ž. Mesarića, drugi dio Areteja na programu je 21. VII. Put u raj, snimka predstave HNK iz Osijeka (režija G. Paro, televizijska obrada B. Makarović) prikazana je kao zadnja epizoda toga, može se reći, Krležina televizijskog festivala.

I tijekom 1991. god. K. je na programu dva puta: 24. I. posvećena mu je polusatna emisija Krleža - školovanje u Mađarskoj, snimljena u koprodukciji sa studijem Pečuh madžarske TV, a na lokalitetima Krležina školovanja u Zagrebu, Pečuhu i Budimpešti. Scenarij Đ. Zelmanovića realizirao je filmski redatelj R. Sremec. Drugi put, u okviru ciklusa Hrvatska kinematografija 80-ih, prikazan je i 90-minutni cjelovečernji film redatelja A. Vrdoljaka Glembajevi. Televizija će potom tek 1993. imati pravi povod: stotu obljetnicu Krležina rođenja. Pod zajedničkim naslovom Nigdar ni bilo da ni nekak bilo emitirat će još jedanput reprizni ciklus već viđenih pothvata: 16. i 23. IV. Balade Petrice Kerempuha (režija E. Galić); 7. i 14. V. ponovljeno je Predvečerje puno skepse (režija E. Galić); 4. VI. reprizira se Maskerata (režija E. Tomić), a 11. VI. snimka predstave Put u raj (HNK Osijek, režija G. Paro), te 25. VI, kao novitet, snimka predstave Na rubu pameti (HNK Varaždin, režija P. Veček); 2. VII. prikazuje se ponovno Krležin-Fanellijev film Put u raj, a 13. VII. televizijska drama Horvatov izbor (autori I. Štivičić i E. Galić), te 16. VII. već emitiran film Glembajevi, redatelja A. Vrdoljaka, pa još jednom snimka legende Kraljevo (DK »Gavella«, režija D. Radojević); kao krunu stote obljetnice piščeva rođenja, od 27. VIII. do 15. XII. 1993, Hrvatska je televizija kroz tri mjeseca još jednom prikazivala svoj najopsežniji projekt u petnaest epizoda: Putovanje u Vučjak, scenarista I. Štivičića i redatelja E. Galića.

Premda nužno nepotpuna, Krležina televizijska kronologija u razdoblju 1958-93. pokazuje da je utjecaj Krležina djela i osobe preko malog ekrana zračio kontinuirano kroz razdoblje od četiri desetljeća. U tome je Krležin javni status oficijelno prihvaćena pisca imao samo ulogu preduvjeta: ako njegova nazočnost u informativnim, obrazovnim, dokumentarnim i kontaktnim programima i može imati predznak ideološke povlaštenosti, tome proturječi cijeli repertoar Krležinih djela što su ih sami televizijski autori odabirali za prezentaciju. To su djela mahom neprijeporne književne i umjetničke vrijednosti, a njihove televizijske verzije jasno iskazuju napor da se za Krležinu književnu imaginaciju nađe videomedijski izraz koji neće iznevjeriti duh njegova stvaranja. Zbog vrlo teško spojivih zakona pozornice i onih malog ekrana, pritom su najlošije prošli prijenosi i televizijske prilagodbe kazališnih predstava. Televizijski filmovi i drame, međutim, kako su ih ostvarili scenaristi i redatelji poput I. Štivičića, dijelom M. Fanellija, E. Galića, B. Ivande i A. Vrdoljaka, te cijeli niz dramskih umjetnika što ih je upravo televizija otkrila kao krležijanske interpretatore, govore o tome da je medij uspio naći ključ i jezik za Krležino književno djelo. Pisac koji je s toliko oklijevanja pristupio televiziji pokazao se, pogotovo u desetljeću po svojoj smrti, kao najzastupljeniji i najizvođeniji hrvatski književnik uopće.

Ni. Pk.