»GALERIJA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI U ZAGREBU«, predgovor katalogu Galerije slika JAZU iz 1947; tekst je poslije objavljen u Esejima V (Zagreb 1966) i u Likovnim studijama (Sarajevo 1983).

Krleža hvali ulogu Galerije i J. J. Strossmayera, njezina prvog i najvažnijeg donatora, kao simbola buđenja nacionalne svijesti u nas u XIX. st. Smatra međutim kako su u razdoblju austrougarske vlasti zanemareni i zaboravljeni istaknuti južnoslavenski umjetnici prošlih epoha; nabraja niz stvaralaca i njihova djela koja su doista važan prinos evropskoj umjetnosti od romanike do kasne renesanse, no među mnogim točnim zapažanjima ima i neumjerenih ocjena, poput tvrdnje da je renesansno slikarstvo stvoreno na ovoj strani Jadrana.

Naglašavanje južnoslavenskog udjela u evropskoj baštini bilo je nakon II. svj. rata važan element nove društvene samosvijesti, tako Krležin predgovor svjedoči o općem duhu vremena.

A. Žč.