»JA NADBIJAM«, pjesma umetnuta u dramu Michelangelo Buonarroti (Plamen, 1919, 2); kao samostalan tekst prvi put je objavljena u knjizi Poezija (Zagreb 1969), kao dio cjeline pod nazivom Pjesme iz davnih dana 1914-1942. Sastoji se od sedam nejednakih stihova povezanih rimom i epiforom. Izgovara je Michelangelo, obračunavši se s Nepoznatim. Kao i druge pjesme iz Michelangela Buonarrotija formom i iskazom podsjeća na Krležinu mladenačku liriku.