Jedna dekorativna laž

»JEDNA DEKORATIVNA LAŽ«, komentar prvi put objavljen u Slobodi, 1917, 16 (potpisan inicijalom C). Napisan je u povodu proslave šezdesete obljetnice I. Vojnovića, održane 9. X. 1917. u zagrebačkome Hrvatskom kazalištu. Taj prvi Krležin »književno-politički pamflet« svjedoči o njegovu shvaćanju društvenih prilika u tadašnjem Zagrebu koje, kao angažirani komentator socijaldemokratske Slobode, prikazuje književno artikuliranim slikama. Preko Vojnovića K. problematizira odnos simboliziranog Učitelja i učenika koji su ga zatajili, demistificira njegovu proslavu »kao još jednu našu laž« i čudi mu se zašto u njoj sudjeluje. Kroničarske slike (Prohaskin govor, atmosfera u kazalištu, organizacija proslave) dopunjuju ironične napomene, a građanskoj blamaži suprotstavlja se patetičan gnjev. Bez potpunih informacija (kako će kasnije otkriti) o Vojnovićevoj javnoj osobi (Ivo Vojnović), a niti još »posve načistu s pojmovima diletantskog i takozvanog artističkog pisanja« (Slučaj direktora drame gospodina Bacha), K. skicira Vojnovića kao ideal naspram kojega se ruše kulise mediokritetskih izvedbi Bachova teatra, jednako kao i nemoćnih protagonista oficijelne politike u njegovim ložama. Iako će se i sama Vojnovićeva aureola za Krležu ubrzo srušiti, jasni izvodi kontinuiteta dekorativnih laži, nesnalaženja, te s druge strane »jedne lokomotive državne željeznice koja fućka na sve to« najavljuju senzibilnost i ideje što će ih uskoro zaokružiti Hrvatska rapsodija i Hrvatska književna laž.