Kazališna Moskva

»KAZALIŠNA MOSKVA«, putopisno-esejistički tekst, objavljen kao »odlomak putnih impresija« pod naslovom Iz današnje Rusije u Obzoru, 3. X. 1925, a zatim u knjizi Izlet u Rusiju (Zagreb 1926); zapravo je jedino poglavlje knjige koje je u cjelini posvećeno stanju u ruskoj umjetnosti (kazalište, književnost, slikarstvo) u vrijeme Krležina boravka u Moskvi. Krležina je pozicija određena osporavanjem još uvijek žive ruske kazališne tradicije označene ponajprije djelatnošću Moskovskoga hudožestvenog teatra (MHT), kritičkim odnosom prema avangardi koja je kazalište podredila načelima likovne apstrakcije i naglašenim zanimanjem za djelatnost perifernih kazališta, orijentiranih na masovnu, pučku recepciju. Unutar teksta nalazi se i jezgrovit prikaz »gibanja« ruske sovjetske književnosti sa Vsevolodom Ivanovom, Pilnjakom, Tarasovom-Rodionovom, Erenburgom i »divljom brzinom« Majakovskog, oponiran »starim čehovskim tonovima« u kazalištu Stanislavskog (MHT).

K. se osvrće samo na jednu predstavu u »studijskom« MHT 2, Zamjatinovu Buhu, zapravo inscenaciju Ljeskovljeve pripovijesti. Vrlo živo, međutim, prikazuje izvedbu komada D. E., slobodnu interpretaciju Erenburgova romana što ju je »montirao« za Mejerholdovo kazalište M. Podgajecki, a dulje se zadržava i na premijeri Erdmanove komedije Doznaka (Mandat) 20. IV. 1925. u Mejerholdovoj režiji, suprotstavljajući i ovdje Mejerholdovo kazalište kazalištu Stanislavskog. Pojačano zanimanje publike primjećuje K. za »historijsku kroniku« - Urotu Imperatrice (Zagovor imperatricy) Alekseja Tolstoja i P. Ščegoleva u kazalištu Komedija i za povijesni spektakl 1881. godina T. Šapovalenka (režija Ljubimova-Lanskoja) u Ermitažu, komade koje je kritika smatrala osrednjima, ali su punili kazališne blagajne.

LIT.: M. Medarić-Kovačić, Krleža prema sovjetskoj književnosti dvadesetih godina, Croatica, 1976, 7-8.