Kroz žalosnu Litvu

traži dalje ...

»KROZ ŽALOSNU LITVU«, putopis prvi put objavljen u Književnoj republici, 1925, knj. II, br. 8, kao dio odlomka Od Berlina kroz Litvu i Latviju do Rige veće putopisne cjeline Putne impresije iz današnje Rusije; uvršten je u knjigu putopisa Izlet u Rusiju (Zagreb 1926), a potom i u kasnija prerađena izdanja te knjige.

Pripovjedač se koristi s nekoliko postupaka kojima uvjerljivo gradi putopisnu sliku žalosnu Litve. To mu, uz uvodna razmatranja o litavskoj sudbini koja kao da pripremaju osnovni ton putopisnog svijeta, ponajviše omogućuju opisi i karakterizacija njegovih suputnika. Motive putopisa oblikuju zapažanja na temu svjetske izolacije i blokade Rusije, dojmovi što ih izazivaju napuštanje zapadnoga svijeta i dolazak na Istok, predstavljanje Litve i usporedba njezina stanja s položajem Hrvatske te zgoda što je putopisac doživljuje u vlaku. Pridjev u naslovu putopisa odnosi se na povijesno iskustvo zemlje i njezin položaj u postojećim međunarodnim odnosima, a potvrđuje ga svakako pripovjedačevo iskustvo litavske stvarnosti i njegov dojam predstavljen opisom slika litavskoga krajolika (»Gnjila, žućkasta ilovača, rastopljene krpetine snijega, breze, mutne razlivene vode i daleke šume, seljaci, vjetrom zarumenjenih obraza, što pasu zajedno sa svojim kravama, pijuckajući tupo iz lula, beznadna žalost maglenog dana, kad se vagoni puše zagušljivo kao smrdljiva kupatila, tu Litvu vidjeti, pak umrijeti«). Prizori iz vagona potpuno su sukladni dominantnom ugođaju, posebice kad je riječ o putopiščevim suputnicima Ljubavni par propalih ruskih emigranata u pohabanoj odjeći, virtuoz na klarinetu kojega je revolucija učinila proizvođačem kolomaza i prodavačem ulja za ikone, debela dama iz Rige te nekakav policijski doušnik, inače profesor grčkoga i latinskog jezika, s kojim putopisac dolazi u sukob. Tom je grotesknom svijetu suprotstavljen mladi litavski željezničar. On najprije prekida svađu, a potom govori putopiscu o svojemu crvenoarmejskom iskustvu, političkom stanju u Litvi i nužnosti njezina pristupanja Sovjetskom Savezu. Posljednji prizori donose još nekoliko slika koje svjedoče o žalosnoj Litvi i ocjenu što je o Oswaldu Spengleru daje učiteljica iz Rige, razočarana njegovim predavanjem.

De. D.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

Kroz žalosnu Litvu. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/523>.