Nad otvorenim grobom, tužni zbore

»NAD OTVORENIM GROBOM, TUŽNI ZBORE«, pjesma prvi put objavljena u časopisu Danas, 1934, knj. I, br. 2, a potom u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937), u ciklusu Nad otvorenim grobovima. U konačnoj verziji ciklusa objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). To je odulja lirska pjesma od 136 stihova raspoređenih u poveće, asimetrične strofe sa za Krležu karakterističnim nejednakim stihovima (od sasvim kratkih do izrazito dugih koji pretežu) i raznolikim rimama, obgrljenima, unakrsnima, uzastopnima i u grozdovima. Međutim, sva ta bogata artistička dekoracija u funkciji je spontanoga lirskoga govora kojim se nesmiljeno demaskira lažan sjaj, patetika i licemjerstvo prigodnih govora na ispraćaju onih pokojnika kojima su ti isti govornici i sudionici posmrtnoga ceremonijala često zagorčavali život. Oslobodivši svoju pjesničku riječ svih stega, obzira i lažne udvornosti, K. pun žuči, otrova i jada prikazuje naličje prigodne Riječi koja je postala farsom. Tema je pjesme zapravo lažni odnos društva i umjetnika, pa je i pjesnikova ogorčenost prirodno usmjerena na govornika kao predstavnika toga društva. Uresivši ga nizom negativnih atribucija, pjesnik otkriva njegovu moralnu prijetvornost i ne ustručava se »jakih« riječi i slika u toj atribuciji (primjerice vukodlak, ljudožder, grobar, krezuba usta, gvalja smrada, ponor pameti, nosorog) čime se manifestira dubina intimnog otpora. Pjesma na određeni način prelazi i u svojevrstan kritički, ogorčeni dijalog s govornikom, odn. u komentar kojim se do apsurda dovodi naličje izrečenih riječi i fraza. Pjesma je spontana, plastična ilustracija (malo)građanskih društvenih odnosa, ali i snažna kritička, satirička, a mjestimice čak i cinična umjetnikova riječ na račun sredine čiji je moral temom pjesme.

U Čengićevim dnevničkim zapisima S Krležom iz dana u dan, IV (Zagreb 1985), na pitanje je li povod pjesmi bila smrt A. B. Šimića, K. odgovara da je pjesma nastala kasnije, da ju je inspirirala smrt M. Nehajeva, na čiji pogreb nije išao, ali su ga nekrolozi i drugi prilozi u štampi inspirirali za pjesmu »koju je napisao u dahu« i čijem se odjeku čak čudi.