Panorama pogleda, pojava i pojmova

»PANORAMA POGLEDA, POJAVA I POJMOVA«, izbor citata iz Krležina gotovo cjelokupnoga proznog djela (eseji, članci, dnevnici, putopisi, romani, novele, drame) u pet knjiga, prvi put objavljen 1975. U Sarajevu. Osmislio ju je i priredio A. Malinar, dugogodišnji Krležin suradnik i urednik izdanja njegovih djela. Abecednim je slijedom tematskih jedinica obuhvaćena građa iz Krležina djela od 1913. do 1975. Prva knjiga sadrži Malinarov predgovor i tematske jedinice od slova A do slova D (Adler Friedrich - Dvorski voz na zemunskoj stanici), druga obuhvaća teme od E do H (Egzorcizmi - »Hvaljen Isus«), treća od I do M (Ibler Drago - Muzikologija), četvrta od N do Sr (Nabožni mitovi -Srpstvo), a u petoj se knjizi nalaze teme od St do Ž (Stadler Ernst - Župančić Oton), te Dodatak koji sadrži cjelovit Popis abecednih jedinica (tema), Popis vrela (bibliografija Krležinih djela iz kojih citati potječu), Popis citata (abecedni niz koji, prema brojevima uz citate u tekstu, donosi za svaki citat naslov Krležina djela iz kojeg je preuzet i broj stranice) i Popis imena (kazalo zasebno obrađenih osobnih tematskih jedinica i svih ostalih imena koja se u citatima spominju, uz navedeni broj knjige, pripadno abecedno slovo teme i broj citata). Tematske su jedinice (osobe, pojave, pojmovi, problemi, događaji) predstavljene - razmjerno količini Krležine zaokupljenosti svakom od njih - s jednim citatom ili više njih. Svaki je citirani odlomak naslovljen po njegovu središnjem motivu, obilježen rednim brojem s obzirom na slovo abecede kojemu unutar niza prema tematskoj jedinici pripada (sukladno Popisu citata) i označen godinom nastanka djela iz kojega potječe. Tako, primjerice, tematska jedinica Starohrvatske bazilike obuhvaća četiri citata (459, 460, 461, 462 u slijedu navoda kojima su predstavljene teme pod slovom S), naslovljena prema glavnim motivima: Monumentalna arhitektura (459), Sv. Donat zadarski (460), Sv. Barbara trogirska (461) i Sv. Križ ninski (462). Sva četiri odlomka potječu iz 1950, a Popis citata, u skladu s njihovom numeracijom, upućuje da su svi preuzeti iz ogleda Zlato i srebro Zadra koji je, prema Popisu vrela, uporabljen za Panoramu u obliku priređenom za knjigu Eseji V (Zagreb 1966).

Ishodišna je namjera Panorame povezana s poviješću hrvatske leksikografije. Neposredno po osnivanju Leksikografskog zavoda 1950, ukazala se potreba stvaranja zbirki citata raznih autora s područja književnosti, likovnih umjetnosti, glazbe, znanosti i politike, koje bi urednicima i suradnicima ustanove poslužile u njihovu radu na enciklopedijskim izdanjima. Prikupljenu je građu trebalo objaviti u zasebnim knjigama koje bi sadržavale prikaz misaonog razvoja i tematskih preokupacija povijesno značajnih osoba. Tako je M. Ujević 1955. priredio knjigu Misli i pogledi A. G. Matoša, prvu i jedinu zbirku takva oblika do pojave Panorame, zamislivši je pritom kao »hrestomatiju Matoševe književne i društvene misli« koja bi trebala biti »što potpuniji repertorij piščevih misli i pogleda«. K. je odabir i oblikovanje citata iz svoga djela povjerio A. Malinaru koji je, pod radnim naslovom Krležiana, započeo osmišljavanje buduće Panorame. Ponešto je o njezinu nastajanju, u razgovorima s E. Čengićem, rekao i sam K., spomenuvši kako je Malinar otpočeo rad na odabiru građe prije Ujevića koji je potom, potaknut njegovim naporom, priredio pregled Matoševih misli i pogleda.

Krležina je suradnja, prema Malinarovim riječima, »bila vrlo intenzivna u toku svih faza rada«. Pregledavao je izabrane citate, predlagao njihovo uvrštavanje ili izbacivanje te naslove i podnaslove tematskih jedinica, sugerirao način oblikovanja građe, dok se njegov glavni doprinos sastojao u stilskom dotjerivanju odabranih izvadaka. S obzirom na količinu i oblike Krležina sudjelovanja u izradi Panorame pomalo čude njegove ocjene cjelokupnog pothvata, izrečene E. Čengiću neposredno nakon objavljivanja petoknjižja. Glavne je zamjerke uputio duljini pojedinih tematskih jedinica i nerazmjeru u njihovu predstavljanju (»Malinar je sjekao halvu na jako velike komade«), nesretnom pristupu mnogim pojavama i pojmovima, ispuštanju niza njegovih tekstova i uvrštavanju nekih odlomaka koji nisu bili potrebni, te Malinarovu političkom stajalištu prigodom odabira tekstova, koje, prema Krleži, »vuče na srednju liniju«. Tako je na koncu izrazio svoje nezadovoljstvo (»s takozvanom Krležijanom nisam zadovoljan«), sugerirao izmjene dođe li do drugog izdanja knjige i istaknuo potrebu za grupnim radom u sličnim pokušajima.

Panoramu je teško jednoznačno žanrovski odrediti. Iz samog naslova knjige, s obzirom na uporabljenu riječ panorama, dade se zaključiti da je posrijedi sveobuhvatan pregled Krležina misaonog svijeta. Zato glavne značajke zbirke treba ponajprije tražiti u samom izboru građe, načinu njezina oblikovanja i zamišljenoj svrsi knjige. Ujević je, primjerice, pregled Matoševih misli i pogleda nazvao hrestomatijom, spomenuo nastojanje za njihovom potpunošću i teškoće prigodom njihova redigiranja »u enciklopedijski racionalan i logičan red«. Malinar se ne koristi nazivom hrestomatija, ali ističe kako citati »svrstani po abecednom slijedu svojih naslova« ostvaruju »svojevrstan enciklopedijski pregled Krležinih misli«. Pritom naglašava kako naravno nije riječ o enciklopediji u pravom smislu, već o pokušaju da se unaprijed »dani sadržaj, jedno veliko književno djelo, organizira per analogiam encyclopedicam«. Enciklopedijsko je načelo, dakle, ključno u odabiru i načinu oblikovanja građe, a očituje se izravno i u samoj svrsi knjige tj. preglednosti, cjelovitosti i sveobuhvatnosti Krležinih nazora i razmišljanja. Panorama je istodobno i zrcalo piščevih središnjih tematskih preokupacija, budući da količina citata koji stvaraju svaku tematsku jedinicu odražava njegovu zaokupljenost određenim predmetom. Stoga najzastupljenije teme omogućuju prepoznavanje ključnih problema Krležinih djela i njegovih najčešćih motiva. Takve su, primjerice, tematske jedinice o čovjeku, domobranima, Europi, Hrvatskoj, južnoslavenskim pitanjima, Kranjčeviću, Lenjinu, umjetnosti, Supilu ili pak Zagrebu. Osim toga, Panoramu je moguće razumjeti i kao neku vrst Krležine čitanke, podsjetnika na Krležin misaoni svijet ili šireg uvoda u njega.