VI. izložba Hrvatskog proljetnog Salona

traži dalje ...

»VI. IZLOŽBA HRVATSKOG PROLJETNOG SALONA«, osvrt objavljen u časopisu Plamen, 1919, 12, a potom u knjizi Deset krvavih godina (Sarajevo 1979). Polazeći od trogodišnjeg djelovanja Hrvatskog proljetnog salona, Krleža tvrdi da je to udruženje bilo »mrtvorođenče« koje nije načinilo nikakav pomak u dnosu na ondašnju hrvatsku umjetnost: nacionalnu secesiju ili plenerističko slikarstvo (gdje pretjerano omalovažava djela M. C. Crnčića, F. Kovačevića i dr.). Sudionicima Salona, kao i Meštroviću, odriče nacionalni duh u izrazu, te odbacuje nazivanje tih autora nacionalnim umjetnicima. Cijela mu je izložba »eklekticizam najgore i najpovršnije vrsti«, a najoštriju kritiku izriče o T. Krizmanu.

Razmišljajući što bi prava umjetnost trebala biti, zalaže se za kulturni boljševizam, »maksimalizam« suprotstavljen mediokritetstvu. Avangardistički duh očituje se i u djelomično manifestnom karakteru i mladenačkoj samouvjerenosti teksta. Kad međutim traži uzorne slikarske veličine, K. spominje samo stare majstore - Holbeina, Rembrandta, Goyu.

LIT.: Z. Posavac, Estetika u Hrvata, Zagreb 1986, str. 222.

A. Žč.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

VI. izložba Hrvatskog proljetnog Salona. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1016>.