U kazalištu

»U KAZALIŠTU«, pjesma prvi put objavljena u Knjizi pjesama (Beograd 1931), potom u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937), u ciklusu Nad otvorenim grobovima. U konačnoj verziji ciklusa objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastoji se od devet strofa od kojih su sedam kvartine, a dvije od pet stihova (definitivno je strofno uobličena u Pjesmama u tmini. Stihovi su nejednakih dužina (od šest do 18 slogova!), a prevladavaju obgrljene i uzastopne rime, u četvrtoj strofi u četveročlanome nizu. Kazalište kao temeljni motiv pjesme doživljeno je kontrasno, u sjaju i raskoši loža, svijećnjaka, blještavilu pozornice, akustici riječi, ali i u hladnoći i sivilu kazališnog predvorja u kojem sablasno dominira lik zgurene, krezube i ružne stare garderobijerke, »te vještice stare u sjeni klozeta«. Konfrontirajući te dvije slike, unutrašnjosti i predvorja kazališta, pjesnik razodijeva iluziju igre na daskama koja svršava prozaičnim potezom metle. Žena iz predvorja pretvara se u krezubu Parku u čijoj sjeni glumci-lutke izvode tragikomične pokrete i geste, iscrpljujući se do posljednjih atoma fizičke snage. Glumeći pred nesmiljenom arenom smrt na daskama, glumci se ovdje razdaju i postaju tragični pajaci koji izmamljuju pljesak udobnih loža kao simbola publike koja i u kazalištu ponajprije traži zabavu. A kratkotrajnost kazališne iluzije završava simbolično - metlom koja kupi rasuto cvijeće i svjetlom koje gasi žena nezainteresirana za čar završene igre.