Ulica u jesenje jutro

traži dalje ...

»ULICA U JESENJE JUTRO«, posljednji u nizu od šest pjesničkih tekstova okupljenih u zbirci Simfonije (Zagreb 1933). Naslov djela preciziran je podnaslovom Godine devetstosedamnaeste. Izvorno je objavljen u Plamenu, 1919, 8, pod naslovom Ulica u jesenje jutro (Simfonična pesma). Po obliku se ne razlikuje od prethodnih pet simfonija: ovećega je opsega, uključuje mnogo govornika, pisana je rimovanim slobodnim stihom. Između šest simfonija ističe se kontinuitetom pesimističnoga tona, smještajem »radnje« u jasno naznačene okvire suvremene stvarnosti i većim interesom za društvene uzroke ljudske nevolje. Riječ u Ulici uzimlju gotovo isključivo ljudski subjekti. Seriju uglavnom jednokratnih javljanja različitih ljudskih figura smjenjuju istom u završnom dijelu simfonije impersonalni »akordi ulice«, njih sedam. Tema je simfonije neveseli ugođaj maglenoga jutra u gradskom ambijentu za ratnoga vremena. Izbor figura koje svojim monolozima ilustriraju spomenutu temu nije kontinuiran. Na početku simfonije govore jedan za drugim dva slabije karakterizirana subjekta (»Jedan čovjek«, »Drugi čovjek«), zatim slijede tri govornika prikazana u situaciji neposredno nakon buđenja: jedan koji se »žalostan budi u polutmini«, jedan koji se »pere sapunicom«, misleći pritom na neuklonjivu nečistoću duše, i jedan koji se »davi u jutarnjoj bujici bolova«. Središnji dio simfonije uvodi govornike karakterizirane prema društvenom položaju i funkciji (»rakijaš«, »činovnik«, »dvorjanik u pogrebnoj gali«, »čovjek u bataljonu«) koji, reprezentirajući svaki svoj društveni sloj i životni ambijent, zajedno tvore svojevrsni theatrum mundi. U monolozima svih govornika vraćaju se isti motivi: tragika aktualnoga povijesnog stanja, osjećaj besmislenosti institucionaliziranoga društvenog života, uvid u društvene neravnoteže. Kao svjetonazorna podloga Ulice služi pesimističko naličje Krležina vitalizma: sve je bolest, trulež, smrt.

Zo.Kr.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Ulica u jesenje jutro. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 13.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1114>.