U predvečerje

»U PREDVEČERJE«, pjesma prvi put objavljena u Lirici (Zagreb 1919), kao dio ciklusa Haos, a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je slobodnim stihom; misaone je tematike. Vrlo eksplicitno pojašnjuje tadašnju Krležinu idejnu evoluciju koja vodi iz kaotične ratne disperzivnosti u težnju »Harmoniji Tvari«. U tom smislu i čitav motivski repertoar pjesme, koji je preuzet iz tradicijskoga, civilizacijskoga i kulturnoga obrasca, sa središnjim motivom odrubljene Kristove glave, u funkciji je progresivne eksplikacije vjere u »Svetog Nekog« kao mudrosne projektivnosti, koja će razularenu povijesnu scenu usmjeriti ka harmoniji. Funkciju zaokruženosti i težnje harmoniji, još nerealiziranoj na izričajnom planu, u ovoj pjesmi imaju i dva početna stiha, kojima pjesma i završava, pa tako njezina uokvirenost »smiruje« sadržajno unutarnje tkivo, koje je disparatno po mjeri vlastitoga predmeta.