ČOLAK, Tode
traži dalje ...ČOLAK, Tode, književni povjesničar, kritičar i prevodilac (Knin, 3. I. 1931 - Beograd, 27.1. 1990). Osnovnu školu i gimnaziju završio u Kninu, a 1955. diplomirao jugoslavenske književnosti u Beogradu, gdje od 1956. predaje na Filološkom fakultetu povijest novije hrvatske književnosti. Doktorirao 1962. temom o Dinku Šimunoviću. Eseje, članke i kritike objavljivao u mnogim časopisima i listovima. Objavio više knjiga eseja i kritika o hrvatskim i srpskim piscima. Pripremio i pogovorom popratio izabrana djela A. Šenoe, A. Kovačića, V. Novaka, E. Kumičića, A. G. Matoša i dr.
Pisao je o Krležinu romanesknom, dramskom, esejističkom i ponajvećma lirskom stvaranju. Svoje oglede o Krležinoj ranoj lirici objelodanio je u knjizi Lirika Miroslava Krleže (1914-1919), Beograd 1974. Čovjek u bezumlju rata osnovni je motiv Krležinih prvih pjesama; ti ratni motivi, piše Čolak, impregnirani su negacijom svega postojećeg, i Boga i vraga, i sreće i nesreće, i ljepote i rugobe. Otuda spoznaja da je čovjekov život mučenje, bezizlaz i neprobojni obruč koji neprestano vodi ka hodu po mukama. Po svemu tome, ocjenjuje Čolak, Krležini prvi stihovi nesputani ritmom i rimom predstavljaju izuzetnu specifičnost, koju je, osobito što se izraza tiče, pokušao dosegnuti jedino A. Cesarec u zbirci Stihovi (1919). Krležino pjesništvo označuje nagli zaokret u onodobnu hrvatskome lirskom kazivanju. Krležine simfonije, kao i cjelokupna ratna lirika (Pjesme I, II, III; Lirika), nisu u potpunosti kritički obrađene i objektivno ocijenjene, misli Čolak. U studiji Govorenje Petrice Kerempuha (Kruševac 1964) Čolak ocjenjuje Balade Petrice Kerempuha kao izvanserijsko poetsko ostvarenje samog autora i hrvatske literature, u kojemu je progovorila srž hrvatske nacije, njena žilavost i neuništivost: »pokazao je tako Krleža i dokazao kakva treba da bude socijalna literatura, kakva i kolika je društvena uloga književnika.«
Svoj pogled na cjelokupno Krležino stvaralaštvo sažeo je u Portretima novije hrvatske književnosti, I (Beograd 1967) ističući kako je Krleža od početka bio svjestan da je svijet nemoguće izraziti samo jednom literarnom formom i učinilo mu se da ni pripovijetka, ni drama, ni pjesma nisu dovoljni za kompleksan prikaz života. No njegov analitičko-psihološki i realističko-naturalistički postupak ponajvećma dolazi do izražaja u romanima. Pišući u povodu izlaska treće knjige Banketa u Blitvi (Banket smrti, pakla i tiranije, Književne novine, 1962, 170) Čolak je ovom romanu, uz niz pohvala, zamjerio često interveniranje pisca, čime se remeti čitaočev doživljaj jednog svijeta i sugerira mu se drugi; na tim stranicama, primjećuje Čolak, »Krležin stil postaje suvlji, izrazito novinarski i komentatorski, čime se remeti stilska ujednačenost«.
Mnogi od članaka objavljenih u Borbi, Razvitku, Vencu ili u Odjeku ponavljaju se, prepričavajući isto, čas u sažetijem a čas u širem obliku. Čolakova je kritika nesuzdržano impresionistička, u izrazu emfatična i obojena ideologijom vremena u kojem je nastajala.
B. Dž.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.
ČOLAK, Tode. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 15.10.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1405>.